Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1909/08 (J.A, I.B, H.B, Š.B, A.B, S.Ć, Č.I, E.Č, E.D, A.G, R.H, K.I, Z.Z,)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1909/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1909/08, rješavajući apelaciju J.A. i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J.A, I.B, H.B, Š.B, A.B, S.Ć, Č.I, E.Č, E.D, A.G, R.H, K.I, Z.Z, E.I, Z.I, S.K, S.K, Dž.K, Š.K, A.M, E.M, A.M, Dž.N, F.P, A.P, M.P-V, E.R, F.S, R.Š, S.Š, S.Š, Z.Š, H.Š, Ć.T, E.T, A.T, Š.T. i M.V. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000387 od 17. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. J.A, I.B, H.B, Š.B, A.B, S.Ć, Č.I, E.Č, E.D, A.G, R.H, K.I, Z.Z, E.I, Z.I, S.K, S.K, Dž.K, Š.K, A.M, E.M, A.M, Dž.N, F.P, A.P, M.P-V, E.R, F.S, R.Š, S.Š, S.Š, Z.Š, H.Š, Ć.T, E.T, A.T, Š.T. i M.V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jasmina Marić, advokatica iz Jablanice, podnijeli su 23. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000387 od 17. aprila 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000 049 od 14. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-168/05 od 24. novembra 2005. godine, obavezana je UTP «Čvrsnica» Jablanica (u daljnjem tekstu: tužena) da na ime otpremnine isplati apelantima iznose pobliže naznačene u izreci predmetne presude uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.048,67 KM, dok su sa viškom tužbenog zahtjeva apelanti odbijeni. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata J.A, I.B, S.Č, M.P, S.Š. i M.V.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000 049 od 14. decembra 2006. godine, žalba apelanata je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tužene djelimično uvažena, prvostepena presuda djelimično preinačena, tako da je tužena obavezan da na ime otpremnine H.B, I.Č, E.Č, R.H, Š.K, A.M, F.P, A.P. i E.T. isplatiti iznose pobliže navedene u izreci drugostepene presude, dok je iznad dosuđenih iznosa u odnosu na navedene apelante tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a u odnosu na ostele apelante, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kao neosnovan.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000387 od 17. aprila 2008. godine, odbacio reviziju apelanata kao nedopuštenu, obrazlažući da je nedopuštena jer je «odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM». Kako su apelanti u konkretnom slučaju podnijeli tužbu protiv istog tuženog kao formalni suparničari, pravosnažnom presudom su odbijeni sa tužbenim zahtjevima od kojih nijedan zahtjev ne prelazi iznos od 10.000, 00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da su apelanti u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku), da je procesni položaj svake od njih samostalan, te da se pravo na izjavljivanje revzije cijeni za svaku odvojeno. Ovaj sud je također ocjenio da odlučivanje po predmetnoj reviziji nebi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima pa nije našao osnovanim primjeniti ni odredbu člana 237. stav 3. ZPP, te je reviziju primjenom člana 247. ZPP, odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelanti smatraju da im je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000387 od 17. aprila 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000 049 od 14. decembra 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 17. aprila 2008. godine. Apelanti su, dakle, presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. juna 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić