Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1951/07 (Tuzlanski kanton)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1951/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1951/07, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-

Gž-07-000554 od 19. aprila 2007. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-I-06-019023 od 10. januara 2007. godine i od 28. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 28. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-07-000554 od 19. aprila 2007. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-I-

06-019023 od 10. januara 2007. godine i od 28. novembra 2006. godine.

2. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu tražitelja izvršenja Senada Destanovića i drugih 87 uposlenika apelanta, (u daljnjem tekstu: tražitelja izvršenja), donio rješenje, broj 032-0-I-

06-019023 od 28. novembra 2006. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne presude Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-06-000 037 od 27. oktobra 2006. godine, radi namirenja tražitelja izvršenja na novčnim sredstvima apelanta kao izvršenika.

3. Odlučujući o prigovoru apelanta protiv rješenja o izvršenju, broj 032-0-I-06-019023 od 28. novembra 2006. godine, Općinski sud je donio rješenje, broj 032-0-I-06-019023 od 10. januara 2007. godine, kojim je tačkom jedan izreke rješenja odbijen prigovor apelanta te je u cjelosti održano na snazi rješenje istog suda od 28. novembra 2006. godine, tačkom dva izreke rješenja je odbačen kao nedopušten prijedlog apelanta za odlaganje izvršenja, a tačkom tri je odbijen zahtjev tražioca izvršenja za naknadu troškova odgovora na prigovor. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da bi primjena Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenom odlaganju; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 9/04 i 30/04), na koji se u prigovoru pozvao apelant, dovela do povrede prava tražitelja izvršenja na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koje podrazumijeva i pravo na izvršenje presude. Sud je dalje naveo, da nije našao razloge za prigovor iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/03), pa je u smislu člana 49. stav 1. i 2. ZIP odbio prigovor apelanta.

4. Protiv rješenja Općinskog suda, broj 032-0-I-06-019023 od 10. januara 2007. godine, apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je rješenjem, broj 003-0-Gž-07-000554 od 19. aprila 2007. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da iz podataka spisa proizilazi da je predmetno izvršenje određeno na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke. Sud je dalje naveo da je članom 3. stav 2. Zakon o privremenom odlaganju, na koji se apelant poziva u svojoj žalbi, izričito propisano da se taj zakon ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu predmetnog zakona (17. februar 2004. godine). Budući da, u konkretnom slučaju izvršnu ispravu čini presuda koja je donesena 27. oktobra 2006. godine, dakle nakon stupanja na snagu Zakona, Kantonalni sud je zaključio da Zakon objektivno nije primjenjiv na predmetno izvršenje u cilju njegovog privremenog odlaganja, kako je apelant neosnovano tvrdio u žalbi.

5. Apelant ističe da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi u konkretnom slučaju trebali primijeniti Zakon o privremenom odlaganju te odložiti predloženo izvršenje, jer navedeni Zakon nije stavljen van snage, a njime je propisano da se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta FBiH, kantona i općina. Postupajući suprotno, redovni sudovi su po mišljenju apelanta povrijedili materijalno pravo, a time i njegova prava zaštićena Ustavom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda koja su donesena u izvršnom postupku. S obzirom na to, neophodno je prvenstveno odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih prava i obaveza, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske , broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju prava i obaveze apelanta su utvrđene pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-06-000 037 od 27. oktobra 2006. godine, kojom je apelant obavezan na isplatu određenog novčanog iznosa tražitelju izvršenja. Obzirom na navedeno nesporno je da se u predmetnom izvršnom postupku koji je okončan osporenim odlukama nisu utvrđivala nikakva nova građanska prava niti obaveze apelanta.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, novčani iznos koji apelant treba isplatiti tražitelju izvršenja jeste imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1951/07 (Tuzlanski kanton) | Sudska praksa | Aktio