Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1952/08 (K. Č.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1952/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-1952/08, rješavajući apelaciju Kasima Čolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kasima Čolića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000831 od 10. juna 2008. godine i Presude Kantonalnogsuda u Livnu, broj 010-0-Gž-07-000-012 od 19. februara 2007. godine , zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Kasim Čolić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, podnio je 27. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem teksktu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000831 od 10. juna 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-

0-Gž-07-000-012 od 19. februara 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-860/05 od 20. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-07-000-012 od 19. februara 2007. godine, utvrđen je prestanak radnog odnosa apelanta kod tuženog MIL „Bistrica“ d.o.o. Klaonica sa 5. majem 2000. godine te je tuženi obavezan da apelantu isplati otpremninu u iznosu od 1.285,26 KM (prvi stav izreke presude). Drugim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže tužene MIL „Bistrica“d.o.o. Klaonica Livno, Hercegbosansku županiju-Ministarstvo gospodarstva Livno i Agenciju za privatizaciju Hercegbosanske županije Livno (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu regulišu njegov radno-pravni status, na način da ga vrate na posao, da mu uplate doprinose iz radnog odnosa za period od 1. januara 2001. godine do danas, te da mu isplate plaće za isti period, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za svaki mjesec, računajući od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate; ili ukoliko tuženi odluče da tužitelju apelantu regulišu radno-pravni status donošenjem odluke o prestanku radnog odnosa, da mu uplate doprinose za period od 1. januara 2001. godine pa do danas, kao da mu isplate plaće za isti period sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za svaki mjesec, računajući od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate, kao i da mu isplate otpremninu na koju ima pravo po zakonu.

3. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda od 19. februara 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda od 10. juna 2008. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da apelant nije označio vrijednost spora, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je zaključio da revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dozvoljena.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i prava iz radnog odnosa.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda od 10. juna 2008. godine, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, od 19. februara 2007. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, od 10. juna 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda od 19. februara 2007. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda, od 19. februara 2007. godine, uručena 3. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1952/08 (K. Č.) | Sudska praksa | Aktio