Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2035/08 («A&A INTERNATIONAL CONSULTING LIMITED» Victoria, M., S., i E. O. iz Tuzle)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Upis u sudski registar
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2035/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2035/08, rješavajući apelaciju «A&A INTERNATIONAL CONSULTING LIMITED» Victoria, Mahe, Seychelles i Ešefa Oštrakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «A&A INTERNATIONAL CONSULTING LIMITED» Victoria, Mahe, Seychelles i Ešefa Oštrakovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Pž-08-000018 od 12. juna 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «A&A INTERNATIONAL CONSULTING LIMITED» Victoria, Mahe, Seychelles, i Ešef Oštraković iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Gorana Jezdića i Vlade Matuzovića iz Tuzle, podnijeli su 8. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Pž-08-000018 od 12. juna 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine. Istovremeno, apelanti su zatražili da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se zabranilo Muhamedu Tokači raspolaganje osnivačkim udjelom u društvu «ELTA-MT» d.o.o. Tuzla, kao i otuđenje i opterećenje cjelokupne imovine društva, a Općinskom sudu se zabranjuje izvršenje rješenja broj 032-0-Reg-08-001219 od 26. juna 2008. godine, te da će se ova privremena mjera upisati u registar društava koji vodi Općinski sud, do konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji. Apelanti su 6. augusta 2008. godine dostavili dodatnu dokumentaciju.
2. Općinski sud je, postupajući po službenoj dužnosti, a povodom zahtjeva predlagača Muhameda Tokače i Jovanke Kabanice, uz učešće protivnika predlagača «ELTA-MT» d.o.o. Tuzla, i apelanta «A&A INTERNATIONAL CONSULTING LIMITED», kao učesnika u postupku i suosnivača subjekta upisa, rješenjem, broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine, brisao kao neosnovan konačni upis u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanja osnovnog kapitala, brisanja pojedinih djelatnosti u unutrašnjem poslovanju društva i upis lica ovlaštenog za zastupanje, po rješenju Kantonalnog suda, broj U/I-744/04 od 13. maja 2004. godine, kod subjekta upisa «ELTA-MT» d.o.o. Tuzla, po pravosnažnosti ovog rješenja iz sudskog registra, kao i svi naknadne upise promjena u sudskom registru koje se temelje na brisanom upisu, po rješenjima preciziranim u izreci rješenja, te određeno da svaki učesnik u postupku snosi svoje troškove postupka.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj 032-0-Reg-07-002057 od 4. januara 2008. godine, odbačen je kao nedopušten prijedlog Dušana Černigoja i Slobodana Jovanovića (osobe koje su svoja osnivačka prava, nakon spornog upisa, prenijeli na učesnika u postupku) za povrat u prijašnje stanje, kao i prijedlog da se povrat u prijašnje stanje smatra žalbom na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-Reg-
07-001715 od 26. decembra 2007. godine.
4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Pž-08-000018 od 12. juna 2008. godine, odbijene su žalbe i potvrđena rješenja Općinskog suda od 26. decembra 2007. godine i od 4. januara 2008. godine, te odbijeni zahtjevi Dušana Černigoja i Slobodana Jovanovića za naknadu troškova za sastav žalbi.
5. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. S obzirom da apelanti smatraju da je osporenim rješenjima, kojim je izvršeno brisanje konačnog upisa u sudski registar, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na slučaj apelanata.
8. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na slučaj apelanata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku brisanja konačnog upisa u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanje osnovnog kapitala, brisanje pojedinih djelatnosti u unutrašnjem poslovanju društva i upis lica ovlaštenog za zastupanje, te i svih naknadnih upisa promjena u sudskom registru koje se temelje na brisanom upisu, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njihova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Takođe, apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje kako su predmetnim odlukama brisani kao neosnovani konačni upis u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanje osnovnog kapitala, brisanje pojedinih djelatnosti u unutrašnjem poslovanju društva i upis lica ovlaštenog za zastupanje, te i svih naknadnih upisa promjena u sudskom registru koje se temelje na brisanom upisu. Ustavni sud zaključuje da se pobijanim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih uslova za brisanje upisa u sudski registar, a ne o imovinskim pravima apelanata, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić