Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2259/08 («Autoservis» d.d. Donji Vakuf)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2259/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2259/08, rješavajući apelaciju «Autoservis» d.d. Donji Vakuf, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Autoservis» d.d. Donji Vakuf podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0-Pž-07-000 103 od 2. jula 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. «Autoservis» d.d. Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ramo Ajkić, advokat iz Zenice, podnio je 23. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Pž-07-000 103 od 2. jula 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-
194/05 od 16. aprila 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta i D.D. «Rudnici gipsa» iz Donjeg Vakufa (u daljnjem tekstu: drugotužitelj), podnesen protiv D.D. «Servistrans» Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: tuženi), a kojim su tražili da se utvrdi, da je suvlasnici sa po 1/3 dijela na poslovnom prostoru, pobliže opisanom u dispozitivu predmetne presude, a što je tuženi dužan priznati apelantu i drugotužitelju, te im dozvoliti zemljišno knjižni odnosno etažni upis utvrđenog prava u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude. Istom presudom su obavezani apelant i drugotužitelj da tuženom naknade troškove zastupanja po punomoćniku advokatu u iznosu od 2.134,18 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja odluke pod posljedicom izvršenja. U Presudi Općinskog suda vrijednost spora označena je u visini od 45.000,00 KM.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta i drugotužitelja protiv presude Općinskog suda, broj P-194/05 od 16. aprila 2007. godine, donio je presudu, broj 006-0-Pž-07-000 103 od 2. jula 2008. godine, kojom je žalba apelanta i drugotužitelja odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Pž-07-
000 103 od 2. jula 2008. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 45.000,00 KM, mogao, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić