Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2475/08 (A. A.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2475/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2475/08, rješavajući apelaciju Aide Arslanagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Arslanagić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-U-07-

000 065 od 11. juna 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Arslanagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, koju zastupaju Aida Glavović i Jasmina Humačkić, advokati iz Mostara, podnijela je 12. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-U-07-000 065 od 11. juna 2008. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelantice za vraćanje u posjed stana u ulici Vuka Karadžića broj 23 (ranije M. Zubčevića broj 25) u Trebinju od 25. juna 2002. godine, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Trebinje (u daljnjem tekstu: Odsjek) je donio rješenje, broj 05-050-48-138-1/02 od 16. februara 2007. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen i odbijen kao neosnovan zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana u Trebinju.

3. Apelantica je protiv rješenja Odsjeka izjavila žalbu, ali je Minstarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Minstarstvo) donijelo rješenje, broj 18.05/2-P 425/07 od 19. juna 2007. godine, kojim je poništeno rješenje Odsjeka, broj 05-050-48-138-1/02 od 16. februara 2007. godine, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stavom II dispozitiva predmetnog rješenja je odbačen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed predmetnog stana u Trebinju, kao neblagovremen.

4. Presudom Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 065 od 11. juna 2008. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelantice protiv rješenja Ministarstva, broj 18.05/2-P 425/07 od 19. juna 2007. godine. U obrazloženju presude Okružni sud navodi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno je apelantica prvostepenom organu podnijela zahtjev za povrat stana 25. juna 2002. godine, dok je prema odredbi člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik RS», broj 38/98) krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana na kojim postoji stanarsko pravo bio 19. april 2000. godine. Također je utvrđeno da predmetni stan, poslije napuštanja od strane apelantice, nije bio uništen, odnosno oštećen, zbog čega nema osnova za primjenu posebnog roka za podnošenje zahtjeva za povrat devastiranih stanova iz člana 32. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine koji je samo za devastirane stanove produžen do 30. juna 2002. godine («Službeni glasnik RS», broj 65/01).

5. U apelaciji se navodi da su osporenim odlukama povrijeđena prava apelantice na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanticinim neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev za povrat stana, na temelju kojeg organi uprave i redovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2475/08 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio