Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2523/08 (S. M.-F.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2523/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2523/08, rješavajući apelaciju Sabine Mutevelić-Fetahagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabine Mutevelić-

Fetahagić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000451 od 21. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sabina Mutevelić-Fetahagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amir Salihagić i Armin Mušija, advokati iz Sarajeva, podnijela je 15. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000451 od 21. maja 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 070-0-

Rev-07-000451 od 21. maja 2008. godine, obavezan je Vinko Martinčević (u daljnjem tekstu: tuženi) da sa apelanticom zaključi ugovor o zakupu trosobnog stana u Sarajevu, u ulici Koševo broj 28/2 i da plaća mjesečnu zakupninu u iznosu od 600,00 KM i to od 1. do 5. u mjesecu za protekli mjesec počev od 12. februara 2004. godine, kao i da snosi troškove parnično postupka u iznosu od 778,80 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-

0-GŽ-06-000516 od 29. augusta 2006. godine, uvažena je žalba tuženog i preinačena prvostepena presuda na način da je apelantica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva, da se tuženi obaveže da sa apelanticom zaključi ugovor o zakupu na predmetnom stanu, dok je za dio tužbenog zahtjeva kojim je tuženi obavezan na plačanje mjesečne zakupnine u iznosu od 600,00 KM počev od 12. februara 2004. godine i to od 1. do 5. u mjesecu za protekli mjesec, prvostepena presuda ukinuta, kao i sve provedene radnje, i tužba odbačena.

4. Protiv Presude Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-06-000516 od 29. augusta 2006. godine, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000451 od 21. maja 2008. godine, odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 7.200,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3 člana 237 ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelantica se žali da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000451 od 21. maja 2008. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantkinje izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-06-000516 od 29. augusta 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-

GŽ-06-000516 od 29. augusta 2006. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-06-000516 od 29. augusta 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000451 od 21. maja 2008. godine, odbacio reviziju apelantice kao nedozvoljenu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantica presudu Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-06-000516 od 29. augusta 2006. godine, primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. augusta 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2523/08 (S. M.-F.) | Sudska praksa | Aktio