Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2623/07 (B. P., Lj. P., Ž. P. i N. P.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2623/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 2623/07, rješavajući apelaciju B. P. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. P., Lj. P., Ž. P. i N. P., podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-300/05 od 24. oktobra 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru, broj P-92/04 od 27. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. P., Lj. P., Ž. P. i N. P., podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gvl-

06-000011 od 26. juna 2007. godine, i rješenja broj 011-0-Gvl-06-

000024 od 25. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. B. P., Lj. P., Ž. P. i N. P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, podnijeli su 25. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-300/05 od 24. oktobra 2005. godine, rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-92/04 od 27. decembra 2004. godine, rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-06-000024 od 25. decembra 2006. godine, i rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-06-000011 od 26. juna 2007. godine.

2. Rješavajući po tužbi apelanata protiv S.P. radi smetanja posjeda, Osnovni sud donio je rješenje, broj P-92/04 od 27. decembra 2004. godine, kojim je u tački I izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev prvoapelanta. kojim je tražio da sud utvrdi da je tuženi S.P. smetao apelanta u posljednjem mirnom i faktičkom suposjedu dijela zemljišta namijenjenog za parkiranje motornih i drugih vozila, na način bliže opisan u izreci rješenja, dok je u tački II izreke odbacio identičan tužbeni zahtjev apelanata Lj. P., Ž. P. i N. P. kao neblagovremen. Osnovni sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tuženi S.P. dugi niz godina savjestan posjednik sporne nekretnine, kao i da u konkretnom slučaju važi princip jačeg prava posjeda, koje nedvosmisleno pripada tuženom.

3. Apelanti su protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-92/04 od 27. decembra 2004. godine, izjavili žalbu, ali je Okružni sud donio rješenje, broj Gž-300/05 od 24. oktobra 2005. godine, kojim je odbio njihove žalbe kao neosnovane i potvrdio ožalbeno rješenje.

4. Nakon toga, apelanti su podnijeli prijedlog za ponavljanje parničnog postupka okončanog pravomoćnom presudom Osnovnog sud, broj P-92/04 od 27. decembra 2004. godine.

5. Odlučujući po prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka, Okružni sud je donio rješenje broj 011-0-Gvl-06-000024 od 25. decembra 2006. godine, kojim je odbio prijedlog apelanata kao neosnovan. Okružni sud je obrazložio da su se apelanti u svom prijedlogu za ponavljanje pozivali na činjenice i dokaze koji nemaju karakter novih činjenica i dokaza, te da su također ne stoje niti navodi apelanata o nezakonitom postupanju prvostepenog suda usljed čega im nije data mogućnost da raspravljaju pred sudom, zbog čega je ovaj sud u smislu člana 255. tač. 2 i 6. Zakona o parničnom postupku odbio njihov prijedlog kao neosnovan.

6. Apelanti su protiv rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-06-000024 od 25. decembra 2006. godine, izjavili žalbu, ali je Okružni sud donio rješenje, broj 011-0-Gvl-06-000011 od 26. juna 2007. godine, kojim je odbio njihovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio osporeno rješenje. Okružni sud je zaključio da žalbeni navodi apelanata koji se tiču činjenica i dokaza koji su već isticani i bili predmet ocjene prvostepenog suda, ne dovode u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

7. Apelanti ističu da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelanti vide u nizu nezakonitosti učinjenih od strane prvostepenog i drugostepenog suda u postupku po njihovim tužbama za smetanje posjeda, a zbog čega su i podnosili zahtjev za ponavljanje postupka.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Protek roka

9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

10. U konkretnom slučaju, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je rješenje Okružnog suda, broj Gž-300/05 od 24. oktobra 2005. godine, a kojom su odbijena žalbe apelanata kao neosnovane i potvrđeno rješenje Osnovnog suda, broj P-92/04 od 27. decembra 2004. godine.

11. S obzirom na to da je apelantima 25. novembra 2005. godine uručeno rješenje Okružnog suda, broj Gž-300/05 od 24. oktobra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje Okružnog suda.

Dopustivost ratione materiae

12. Apelanti se također žale na rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-06-000024 od 25. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-06-000011 od 26. juna 2007. godine, a kojim je odbijen njihov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».

13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-06-000011 od 26. juna 2007. godine, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2623/07 (B. P., Lj. P., Ž. P. i N. P.) | Sudska praksa | Aktio