Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2624/06 (N. Ć.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2624/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP-2624/06, rješavajući apelaciju Novice Ćećeza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Novice Ćećeza, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-243/05 od 30. marta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž. 506/03 od 27. septembra 2004. godine, i Presude Općinskog suda u Konjicu, broj P. 257/01 od 9. aprila 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Novica Ćećez (u daljnjem tekstu: apelant), iz Konjica, podnio je 8. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-243/05 od 30. marta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž. 506/03 od 27. septembra 2004. godine, i Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P. 257/01 od 9. aprila 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 14. novembra 2007. godine i 2. augusta 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda od 9. aprila 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta koji je tražio da mu V.B. (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati iznos od 3.000,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu parničnih troškova, na ime oduzetog apelantovog automobila marke „Zastava 850“ 1992. godine. Sud je utvrdio da je vozilo mobilisano za potrebe Oružanih snaga BiH te je zaključio da tuženi nije pasivno legitimisan u konkretnoj parnici.

3. Kantonalni sud je 27. septembra 2004. godine, odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepene presude od 9. aprila 2003. godine, donio Presudu, broj Gž. 506/03, kojom je žalbu apelanta odbio i prvostepenu presudu potvrdio nalazeći da je zaključak prvostepenog suda o nedostatku pasivne legitimacije pravilan i zasnovan na odredbama Uredbe o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je 30. marta 2006. godine donio Rješenje, broj Rev-243/05, kojim je, primjenom odredbe člana 374. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se primjenjuje u smislu odredbe člana 456. stav 1. važećeg ZPP-a, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda od 27. septembra 2004. godine, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi novčani iznos od 15.000,00 KM, kako je to predviđeno članom 364. stav 2. ZPP-a.

5. Apelant se žali da je u osporenim odlukama pogrešeno utvrđeno činjenično stanje i primjenjeno materijalno pravo, čime je povrijeđeno njegovo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj, Gž. 506/03 od 27. septembra 2004. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-243/05 od 30.marta 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 27. septembra 2004. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je da je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-243/05 od 30. marta 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, pa je nesporno da je apelant presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena je 8. septembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2624/06 (N. Ć.) | Sudska praksa | Aktio