Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2681/08 (E. S.-D.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2681/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP-2681/08, rješavajući apelaciju Edite Sušić-Duzić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edite Sušić-Duzić, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-483/03 od 15. maja 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Travniku broj U-58/03 od 22. oktobra 2003. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona broj 04-23-548/01 od 16. aprila 2003. godine i zaključka Službe za imovinsko-pravne poslove, stambeno-komunalne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Bugojno broj 07-36-1976/00 od 15. maja 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Edita Sušić-Duzić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnijela je, 2. septembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-483/03 od 15. maja 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-58/03 od 22. oktobra 2003. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-23-548/01 od 16. aprila 2003. godine i zaključka Službe za imovinsko-pravne poslove, stambeno-komunalne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Bugojno (u daljnjem tekstu: Služba) broj 07-36-1976/00 od 15. maja 2001. godine.

2. Zaključkom Službe broj 07-36-1976/00 od 15. maja 2001. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva broj 04-23-548/01 od 16. aprila 2003. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za povrat u posjed stana koji se nalazi u Bugojnu, u Omladinskoj ulici broj 18, a koji nije formalno proglašen napuštenim. U postupku je utvrđeno da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana podnijela 12. oktobra 1999. godine, dok je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji su proglašeni napuštenim bio 4. jula 1999. godine, a 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01).

3. Apelantica je podnijela tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 04-23-548/01 od 16. aprila 2003. godine, koju je Kantonalni sud odbio Presudom broj U-58/03 od 22. oktobra 2003. godine, sa obrazloženjem da su u konkretnom slučaju nižestepeni organi uprave pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo.

4. Odlučujući o žalbi apelantice, izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda broj U-

58/03 od 22. oktobra 2003. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj Už-483/03 od 15. maja 2008. godine kojom je odbio žalbu. Vrhovni sud je istakao da se nisu mogli prihvatiti navodi apelantice da se njen zahtjev, koji je podnesen nakon proteka zakonom propisanog roka, trebao smatrati blagovremenim s obzirom na njena prava na dom i na imovinu, zaštićena Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o prekluzivnom roku koji se ne može mijenjati niti produžavati bez obzira na postojanje objektivnih i opravdanih razloga za njegovo propuštanje.

5. Apelantica se žali da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelantica nije blagovremeno podnijela zahtjev za povrat u posjed stana shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene. Dakle, nadležni upravni organi, te Kantonalni sud i Vrhovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat spornog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg organi uprave, te Kantonalni i Vrhovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine).

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2681/08 (E. S.-D.) | Sudska praksa | Aktio