Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2683/08 (R. M.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2683/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP-2683/08, rješavajući apelaciju Radane Madžar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radane Madžar, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-
06-000 475 od 13. juna 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Radana Madžar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Ružica Topić, advokat iz Banje Luke, podnijela je, 2. septembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci(u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 475 od 13. juna 2008. godine.
2. Apelantica je, 25. marta 2005. godine, podnijela tužbu Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv DOO Novi rudnici „Ljubija“ Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.
3. Odlučujući po apelantičinoj tužbi, Osnovni sud je donio Presudu broj RS-82/05 od 15. maja 2006. godine. Stavom 1. dispozitiva predmetne presude djelimično je usvojen precizirani tužbeni zahtjev apelantice, te je tuženi obavezan da joj na ime naknade štete zbog neisplaćenih plata isplati iznos od 880 KM, kao i na ime razlike otpremnine iznos od 242,16 KM. Stavom 2. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice u dijelu kojim je tražila isplatu naknade na ime toplog obroka, regresa, ogreva i zimnice, te naknade za dan rudara za period od 16. avgusta 2004. godine do 29. novembra 2004. godine, dok je stavom 3. zbog nedostatka pasivne legitimacije odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosio na sva potraživanja za period od 25. marta 2004. godine do 16. avgusta 2004. godine. Stavom 4. predmetne presude odbačena je kao neblagovremena apelantičina tužba u dijelu koji se odnosio na isplatu plata, toplog obroka, regresa, ogreva i zimnice za period od 1. juna 1997. godine do 25. marta 2004. godine, stavom 5. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice u dijelu koji se odnosio na poništenje odluke o otkazu ugovora o radu tuženog broj 81-56/04 od 29. oktobra 2004. godine, te obavezu tuženog da je vrati u radni odnos, dok je stavom 6. odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. Odlučujući po žalbama apelantice i tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj RS-
82/05 od 15. maja 2006. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-06-000 475 od 13. juna 2008. godine, kojim je djelimično uvažio žalbe, te je ukinuo prvostepnu presudu u stavovima 1, 5. i 6. i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu odbio žalbu apelantice i potvrdio prvostepenu presudu. U uvodu prvostepene i drugostepene presude je navedeno da vrijednost predmeta spora iznosi 33.298,40 KM.
5. Prema navodima iz apelacije, apelantica je izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 475 od 13. juna 2008. godine.
6. Apelantica osporava presudu Okružnog suda samo u dijelu kojim je njena žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda, te smatra da su osporenom presudom, uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka, povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz člana 13. Evropske konvencije, člana člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 17. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić