Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2773/08 („Sarajevo osiguranje“ DD Sarajevo)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2773/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP-2773/08, rješavajući apelaciju „Sarajevo osiguranja“ DD Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Sarajevo osiguranja” DD Sarajevo, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gž-08-000013 od 20. maja 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gvl-07-000-

001 od 11. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Sarajevo osiguranje“ DD Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Josip Krešić, odvjetnik iz Čapljine, podnio je, 12. septembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Gž-08-000013 od 20. maja 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gvl-07-000-

001 od 11. februara 2008. godine.

2. Prema stanju spisa, S.Š. (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 1. novembra 1979. godine pokrenuo parnični postupak protiv apelanta radi naknade štete i isplate rente zbog izgubljene zarade. Odlučujući u tom postupku, Osnovni sud u Mostaru je Presudom broj P-142/89 od 15. maja 1991. godine udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, da bi nakon što je apelant izjavio žalbu na tu presudu, predmet bio proslijeđen na odlučivanje tadašnjem Višem sudu u Mostaru. U žalbenom postupku je utvrđeno da se dio spisa uslijed ratnih okolnosti zagubio, pa je predmet vraćen prvostepenom sudu, koji je izvršio obnavljanje spisa, te je nakon toga isti dostavio Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj Gž-958/04 od 21. juna 2006. godine, odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

3. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje parničnog postupka okončanog Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-142/89 od 15. maja 1991. godine, potvrđenom Presudom Kantonalnog suda broj Gž-958/04 od 21. juna 2006. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj 007-0-

Gvl-07-000-001 od 11. februara 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-

0-Gž-08-000013 od 20. maja 2008. godine, odbio prijedlog apelanta kao neosnovan.

4. U postupku je utvrđeno da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga predviđenih članom 391. stav 1. tač. 3, 5, 6. i 10. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), a koji se odnose na postupak pred drugostepenim sudom, navodeći, između ostalog, da punomoćnici tužitelja nisu imali urednu punomoć za zastupanje tužitelja u postupku obnove zagubljenih dijelova prvostepenog spisa, jer je tužitelj umro 25. februara 2002. godine, a da njihova punomoć datira od 7. aprila 2006. godine. U vezi apelantovih navoda, Kantonalni sud je konstatovao je da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 1. novembra 1979. godine sa priloženim punomoćjem sadašnjih advokata, te da su ti isti advokati u ime tužitelja 15. septembra 1998. godine podnijeli pismeni podnesak za obnovu spisa, kao i da je tužitelj umro 25. februara 2002. godine, ali da su isti advokati, na osnovu člana 90. Zakona o parničnom postupku, mogli i nakon njegove smrti preduzimati radnje u postupku, s obzirom da nasljednici tužitelja nisu opozvali punomoć za zastupanje. Takođe, ocjenjeno je da je u konkretnom slučaju bez uticaja punomoćje od 7. aprila 2006. godine, koju su priložili punomoćnici tužitelja, jer je to punomoćje bilo suvišno i prvostepeni sud nije imao razloga da ga traži, s obzirom da je punomoćje već priloženo uz tužbu i da su isti advokati neprekidno povaljivali u toku postupka koji je trajao 17 godina. Takođe, konstatovano je da je pitanje evenutalnog bogaćenja nasljednika tužitelja na osnovu pravosnažne presude bez uticaja u predmetnom postupku, jer apelantu ostaje mogućnost da u eventualnom izvršnom postupku podnese prigovor da tužitelj više nije živ i da apelant nema obavezu plaćanja rente. Shodno navedenom, redovni sudovi su ocijenili da je neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga predviđenih članom 391. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, kao i iz drugih razloga koji su navedeni u prijedlogu za ponavljanje postupka.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud zapaža da su pobijane odluke redovnih sudova donesene u postupku rješavanja o prijedlogu za ponavljanje postupka u kojem su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-

142/89 od 15. maja 1991. godine.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih rješenja Kantonalnog i Vrhovnog suda odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku Vrhovni sud je osporenim rješenjem odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Kantonalnog suda suda kojim je kao neosnovan odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka.

9. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem suda nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O apelantovom građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u parničnom postupku Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-142/89 od 15. maja 1991. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2773/08 („Sarajevo osiguranje“ DD Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio