Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3034/06 (I.S.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3034/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP-3034/06, rješavajući apelaciju I.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.S. podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Kž-k-06-000 148 od 26. septembra 2006. godine, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Živko Dragosavljević, advokat iz Prijedora, podnijela je 6. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kž-k-06-000 148 od 26. septembra 2006. godine. Apelantica je zahtijevala da njeno ime ne bude objavljeno u odluci Ustavnog suda.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Siniša Šljokavica (u daljnjem tekstu: optuženi) oglašen je krivim za krivično djelo zadovoljenja polnih strasti pred drugima iz člana 197. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i krivično djelo tjelesna povreda iz člana 155. stav 1. istog zakona, za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od dva mjeseca, pa je primjenom člana 42. KZ RS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Također, optuženi je obavezan da plati troškove sudskog postupka, dok je apelantica, kao oštećena, sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnični postupak.

3. Odlučujući o žalbi protiv prvostepene odluke, Okružni sud je uvažio žalbu optuženog, ukinuo prvostepenu presudu i odredio održavanje pretresa pred tim sudom, nakon čega je osporenom presudom broj 011-0-Kž-k-06-000 148 od 26. septembra 2006. godine optuženog oslobodio od optužbe da je počinio navedena krivična djela, a apelanticu je sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputio na parnični postupak. U obrazloženju ove odluke, Okružni sud je zaključio da optuženi jeste izvršio radnje koje su mu stavljene na teret, ali da je zbog alkoholiziranosti u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio u stanju neuračunljivosti, što isključuje njegovu krivičnu odgovornost i što predstavlja razlog da bude oslobođen od optužbe.

4. Apelantica smatra da joj je ovakvom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na fizički integritet iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju po osnovu spola. Apelantica u opširnoj apelaciji navodi, između ostalog, da nije bila pozvana na glavni javni preteres pred Okružnim sudom i smatra da je time prekršeno njeno pravo na pristup sudu. Također, apelantica smatra da tužilaštvo nije adekvatno zastupalo optužnicu, zbog čega je optuženi oslobođen od krivične odgovornosti, a naročito da nije bilo dokaza da je alkoholiziranost optuženog bila tako teška da je dovela do stanja neuračunljivosti. Kršenje ostalih prava apelantica posebno ne obrazlaže.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 16. stav stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

[...] (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju, apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što je osporenom presudom Okružnog suda optuženi oslobođen od optužbe za krivična djela koja su mu bila stavljena na teret. U ovakvom slučaju postavlja se pitanje da li je osporenom presudom, donesenom u krivičnom postupku protiv trećeg lica, a u kojem je apelantica imala status oštećene, moglo doći do kršenja član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije na štetu apelantice. Postavlja se, dakle, pitanje uživa li u ovom slučaju apelantica zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

9. U konkretnom slučaju, Okružni sud je osporenom presudom odlučio o krivičnoj odgovornosti trećeg lica, a apelantica je u tom postupku imala samo ulogu oštećene. Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 6. Evropske konvencije u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo onome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice se može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se garancije člana 6. protezale i na nekoga ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, odluka Ustavnog suda, broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Iz navedenog proizlazi, da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Što se tiče navoda o kršenju prava fizički integritet, slobodu kretanja i nediskriminaciju po osnovu spola, Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je rezultirao osporenom presudom odlučivalo samo o krivičnoj odgovornosti optuženog, zbog čega se osporenom presudom ni na koji način ne pokreće pitanje eventualnog kršenja ovih prava. Apelantica jeste u tom krivičnom postupku istakla imovinsko-pravni zahtjev, ali Okružni sud nije osporenom odlukom o tom zahtjevu odlučio, već je apelanticu uputio na parnični postupak, što također ne pokreće pitanje eventualnog kršenja prava na koje se apelantica poziva. Stoga Ustavni sud smatra da su i ovi navodi apelantice ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3034/06 (I.S.) | Sudska praksa | Aktio