Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2831/08 (Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2831/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP-2831/08, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća “Putevi Republike Srpske” Banja Luka, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 488 od 9. jula 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-

002029 od 28. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-P-06-000189 od 8. juna 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonski zastupnik Mladen Lazendić, podnio je, 19. septembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 488 od 9. jula 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-

002029 od 28. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 072-0-P-06-000189 od 8. juna 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 072-0-P-06-000189 od 8. juna 2007. godine, apelant je obavezan da na ime naknade štete tužiteljima isplati novčane iznose kako slijedi: Jasmini Dedić i Mahmutu Dediću iznose od po 7.770 KM, Fikreti Dedić, Damiru Dediću, Denisu Dediću i Subhiji Dedić iznose od po 5.600 KM, te Mahmutu Dediću, Arminu Dediću, Maji Dedić i Salihi Dedić iznose od po 4.200 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, te troškove postupka u iznosu od 6.368 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Takođe, predmetnom presudom tužitelji su odbjeni sa viškom tužbenog zahtjeva.

3. Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-07-002029 od 28. decembra 2007. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio Presudu Osnovnog suda broj 072-0-P-06-000189 od 8. juna 2007. godine u dosuđujućem dijelu.

4. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda 011-0-Gž-07-002029 od 28. decembra 2007. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu rješenjem broj 118-0-Rev-08-

000 488 od 9. jula 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, te da se pri tome, u smislu člana 316. stav 2. ZPP-a, kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da apelant pobija drugostepenu presudu u dijelu kojim je obavezan na isplatu naknade tužiocima u iznosima navedenim u izreci prvostepene presude, pri čemu ni jedan od dosuđenih iznosa pojedinačno ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je zaključio da su u predmetnoj parnici tužioci obični formalni aktivni suparničari u smislu člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, jer su jednom tužbom svaki za sebe tražili isplatu naknade štete u određenim iznosima, pa se u konkretnom slučaju za ocjenu dozvoljenosti revizije u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku uzima u obzir pojedinačna vrijednost dosuđenog iznosa naknade štete za svakog suparničara odnosno pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za svakog suparničara, a ne zbir dosuđenih iznosa po tužbenim zahtjevima tužilaca. Vrhovni sud je konstatovao da pojedinačna vrijednost glavnih zahtjeva tužilaca dosuđenih pobijanom presudom ne prelazi ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatra da je Vrhovni sud trebao meritorno odlučivati o njegovoj reviziji koristeći se ovlaštenjem iz stava 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-002029 od 28. decembra 2007. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 488 od 9. jula 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-002029 od 28. decembra 2007. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 29. januara 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-002029 od 28. decembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. septembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2831/08 (Javno preduzeće „Putevi Republike… | Sudska praksa | Aktio