Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3102/07 (N. M.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3102/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 3102/07, rješavajući apelaciju Neđe Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Marića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Kž- 07-000 035 od 15. augusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđo Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Branko Simović, advokat iz Podgorice, podnio je 19. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Kž-07-000 035 od 15. augusta 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 095-0-K- 06-000-024 od 21. februara 2007. godine, Božidar Marić (u daljnjem tekstu: optuženi) oglašen je krivim zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Apelanta kao oštećenog sud je uputio na pokretanje parničnog postupka radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva.
3. Rješavajući po žalbi optuženog, Okružni sud je donio presudu, broj 015-0-Kž-07-000 035 od 15. augusta 2007. godine, kojom je uvažio žalbu optuženog i preinačio presudu Osnovnog suda, broj 095-0-K-06-000-024 od 21. februara 2007. godine, tako što je optuženog oslobodio od optužbe.
4. Apelant je u apelaciji naveo da mu je, kao oštećenom u konkretnom slučaju, osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je odluka o oslobađanju optuženog od optužbe nepravedna i nezakonita, te traži da se ukine osporena presuda i da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Budući da apelant smtra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud prvenstveno mora ispitati da li se navodi apelanta mogu razmatrati u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, koji obezbjeđuje određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo koje krivične optužbe. U konkretnom slučaju, apelant nije niti osumnjičeni niti okrivljeni za krivično djelo, već se njegov zahtjev, odnosi na krivični postupak protiv drugog lica. Zbog toga se, opravdano postavlja pitanje da li pravo pojedinca da pokrene ili zahtijeva ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka protiv druge osobe spada u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.
7. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana
6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić