Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3248/07 (AD «Modex» Doboj)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3248/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 3248/07, rješavajući apelaciju AD «Modex» Doboj, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD «Modex» Doboj, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj Gž-142/05 od 3. marta 2005. godine, Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Doboju broj I.495/02 od 13. januara 2005. godine i Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Doboju broj I.495/02 od 27. decembra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AD «Modex» Doboj (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa direktor Miroslav Stanimirović, podnio je 3. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-142/05 od 3. marta 2005. godine, Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I.495/02 od 13. januara 2005. godine i Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I.495/02 od 27. decembra 2002. godine.

2. U predmetu izvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda broj RS 71/01 od 24. avgusta 2001. godine, kojom je apelantu utvrđena obaveza da isplati novčani iznos po zahtjevu tražioca izvršenja, A.K. i drugih 217 apelantovih radnika, Osnovni sud donio je Rješenje o izvršenju broj I.495/02 od 27. decembra 2002. godine, kojim je određeno izvršenje procjenom i prodajom nepokretnosti apelanta kao izvršenika, upisanih u z.k. ul. 3447 k.o. Doboj, bliže navedenih u dispozitivu rješenja.

3. Zaključkom Osnovnog suda o prodaji nepokretnosti izvršenika putem javnog nadmetanja broj I.495/02 od 21. decembra 2004. godine određena je prodaja predmetnih apelantovih nekretnina.

4. Nakon što su održana dva ročišta za prodaju, na kojima se kao najbolji ponuđač prijavilo Društvo za promet i usluge - «Inter» d.o.o. Matuzić-Doboj Jug (u daljnjem tekstu: «Inter» d.o.o.), Osnovni sud donio je Rješenje o dosudi broj I.495/02 od 13. januara 2005. godine, kojim se u stavu I rješenja dosuđuju i predaju u posjed predmetne nekretnine sa pravom raspolaganja zemljišta u društvenoj svojini za redovnu upotrebu poslovnih objekata, tj. van knjižno vlasništvo apelanta, a u stavu II rješenja navodi se da će Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Doboj, upisati «Inter» d.o.o. kao posjednika na predmetnim nekretninama te će, nakon što bude ukljiženo pravo svojine u korist apelanta, na zemljištu u društvenoj svojini izvršiti ukljižbu prava raspolaganja u korist «Inter» d.o.o.

5. Apelant je protiv Rješenja o dosudi Osnovnog suda broj I.495/02 od 13. januara 2005. godine izjavio žalbu, ali je Okružni sud donio Rješenje broj Gž-142/05 od 3. marta 2005. godine, kojim je odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

6. Sem toga, apelant je podnosio zahtjev za brisanje izvršenog upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama u elektronskom ZK ulošku broj 143, KO Doboj, upisanog u korist «Inter» - d.o.o. te njihovu uknjižbu kao apelantovo vlasništvo, ali je njegov zahtjev odbijen Rješenjem Osnovnog sud broj 085-0-Dn-07-000 292 od 15. juna 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Pž-07-000 155 od 11. oktobra 2007. godine.

7. Apelant ističe da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je predmetni izvršni postupak nezakonito sproveden, jer mu u fazi postupka utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti nije omogućeno «pravo da raspravlja o bitnim i odlučnim činjenicama kad se radi o procjeni nepokretnosti i pravu na adekvatan pravni lijek».

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.»

9. Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju isključivo žali na rješenja Okružnog suda i Osnovnog suda koja su donesena u izvršnom postupku. S obzirom na to, neophodno je da se prevashodno odgovori na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih prava i obaveza u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, shodno kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP 1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6 Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. Ustavni sud zapaža da su, shodno stanju spisa, u konkretnom slučaju apelantova prava i obaveze utvrđene pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj RS 71/01 od 24. avgusta 2001. godine, kojom je apelantu utvrđena obaveza isplate novčanog iznosa bliže navedenog u dispozitivu presude. S obzirom na navedeno, nesporno je da u predmetnom izvršnom postupku koji je okončan osporenim odlukama nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava niti apelantove obaveze, pa je apelacija u odnosu na navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelant, takođe, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku broj AP 1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatuje da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, novčani iznos koji apelant treba da isplati tražiocima izvršenja jeste bez sumnje apelantova imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku, dok je odlukama donesenim u izvršnom postupku samo određen način izvršenja procjenom i prodajom nepokretnosti apelanta kao izvršenika. Stoga se apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3248/07 (AD «Modex» Doboj) | Sudska praksa | Aktio