Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3256/07 (E. i G. D.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3256/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 3256/07, rješavajući apelaciju Ešefe i Gorana Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 8. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ešefe i Gorana Delića, podnesena protiv, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Bijeljina, broj 05-050-03-1411-2/02/D.S. od 8. juna 2004. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ešefe i Gorana Delića, podnesena protiv, zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Bijeljina, broj 18.03/3-4-Z-1411/02 od 23. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ešefa i Goran Delić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz SAD, koje zastupa Asim Džafić, punomoćnik iz Tuzle, podnijeli su 3. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Bijeljina (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-03-1411-2/02/D.S. od 8. juna 2004. godine. Apelanti su dopisom od 1. septembra 2008. godine, putem punomoćnika dopunili apelaciju tako što su kao odluke koje osporavaju naveli i zaključak Odsjeka, broj 18.03/3-4-Z-1411/02 od 23. februara 2006. godine.

2. Rješenjem Odsjeka, broj 05-050-03-P-1411/02 od 4. juna 2003. godine, potvrđeno je apelantici kao sunosiocu stanarskog prava, pravo na vraćanje u posjed napuštenog stana u ulici M.Gavrilovića broj 27 u Bijeljini (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

3. Odlučujući po žalbi privremenog korisnika izjavljenoj protiv rješenja Odsjeka, broj 05-050-03-P-1411/02 od 4. juna 2003. godine, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje, broj 05-050-01-740/03 od 15. oktobra 2003. godine, kojim je u cjelosti poništilo pobijano rješenje i predmet uputilo Odsjeku na ponovno rješavanje. Apelanti su protiv rješenja Ministarstva tužbom pokrenuli upravni spor kod Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koji je svojim rješenjem, broj U-183/04 od 1. novembra 2006. godine odbacio tužbu kao neosnovanu.

4. U ponovnom postupku Odsjek je donio rješenje, broj 05-050-03-1411-2/02/D.S. od 8. juna 2004. godine, kojim je poništio u cjelosti rješenje Odsjeka, broj 05-050-03-P-1411/02 od 4. juna 2003. godine zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stavom drugim i trećim izreke rješenja je odbijen zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana i konstatovano da apelantici ne pripada pravo na vraćanje stana u posjed, te da joj prestaje pravo na korištenje predmetnog stana. Stavom četiri izreke rješenja naloženo je apelantici da oslobodi predmetni stan u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, a stavom pet da izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Rješavajući po žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja Odsjeka, broj 05-050-03-

1411-2/02/D.S. od 8. juna 2004. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 18.02/4-P54/06 od 7. februara 2006. godine, kojim je u cjelosti poništilo osporeno rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predmet uputilo Odsjeku na ponovno rješavanje. Navedeno rješenje Ministarstva je apelantici i njenom punomoćniku, nakon neuspješnog dostavljanja poštom, dostavljeno putem oglasne table Ministarstva 20. aprila 2006. godine apelantici, i 27. marta 2006. godine punomoćniku apelanata.

6. U ponovnom postupku Odsjek je donio zaključak o odbacivanju zahtjeva zbog neblagovremenosti, broj 18.03/3-4-Z-1411/02 od 23. februara 2006. godine, kojim je odbačen zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana kao neblagovremen. Navedeni zaključak Odsjeka je apelantici i njenom punomoćniku, nakon neuspješnog dostavljanja poštom, dostavljeno putem oglasne table Odsjeka 20. aprila 2006. godine apelantici, i 27. marta 2006. godine punomoćniku apelanata.

7. Apelanti navode da postupak po njihovom zahtjevu za povrat predmetnog stana traje nedopustivo dugo, te da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Punomoćnik apelanata u dopuni apelacije od 1. septembra 2008. godine navodi da je za zaključak Odsjeka iz 2006. godine (koji je dodao kao odluku koju osporava apelacijom) saznao iz dopisa Ustavnog suda od 22. augusta 2008. godine kojim je zatraženo da se izjasni na izmijenjene pravne okolnosti, te da sumnja u savjesnost rada nadležnih organa.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 8. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (8) ako su izmijenjene pravne okolnosti; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» Izmijenjene pravne okolnosti

9. Ustavni sud prvenstveno konstatira da su apelanti prvobitno podnijeli apelaciju protiv rješenja Odsjeka, broj 05-050-03-1411-2/02/D.S. od 8. juna 2004. godine, navodeći da su protiv tog rješenja izjavili žalbu, da po žalbi nikada nije odlučeno, te da postupak predugo traje. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da je, u konkretnom slučaju došlo do promjene okolnosti u odnosu na navode apelanata jer je Ministarstvo rješenjem, broj 18.02/4-P54/06 od 7. februara 2006. godine, odlučilo po žalbi apelanata na način da je žalba apelanata uvažena, pobijano rješenje (koje apelanti osporavaju apelacijom) u cijelosti poništeno te je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Odsjek je donio zaključak, broj 18.03/3-4-Z-1411/02 od 23. februara 2006. godine, kojim je odbačen zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana kao neblagovremen. Stoga, imajući u vidu da apelanti apelacijom decidno osporavaju prvostepeno rješenje broj 05-050-03-1411-

2/02/D.S. od 8. juna 2004. godine, koje dakle kao takvo više ne postoji jer je poništeno, Ustavni sud smatra da se više ne radi o istoj pravnoj situaciji koja je važila u vrijeme podnošenja apelacije. Budući da pobijano rješenje više ne egzistira, apelacija se u ovom dijelu mora odbaciti kao nedopuštena. Neiscrpljivanje pravnih lijekova

10. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u dijelu kojim apelanti pobijaju zaključak Odsjeka, broj 18.03/3-4-Z-1411/02 od 23. februara 2006. godine kojim je odbačen zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana kao neblagovremen, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 16. stav 1. i stav 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Ustavni sud je iz navoda apelacije i priloženih dokumenata utvrdio da navedeni postupak po zahtjevu za povrat predmetnog stana okončan donošenjem zaključka Odsjeka, broj 18.03/3-4-Z-1411/02 od 23. februara 2006. godine. Također je utvrđeno da je navedeni zaključak Odsjeka dostavljen apelantici 20. aprila 2006. godine, odnosno 27. marta 2006. godine punomoćniku apelanata, iz čega proizilazi da je već u vrijeme podnošenja apelacije bila donesena odluka nadležnog organa u postupku na čiju dužinu se apelanti žale.

13. Ustavni sud zaključuje, da su protiv osporenog zaključka Odsjeka apelanti odnosno njihov punomoćnik, shodno odredbama Zakona o opštem upravnom postupku a kako je navedeno i u pravnoj pouci zaključka, mogli izjaviti žalbu Ministarstvu, što su isti propustili da učine. Dakle, apelanti nisu došli do konačne odluke koja bi mogla biti predmet preispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nisu iscrpili efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 8. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3256/07 (E. i G. D.) | Sudska praksa | Aktio