Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3326/06 (Z. Č.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3326/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 3326/06, rješavajući apelaciju Zdenka Čolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Čolića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-

Gž-06-001194 od 20. oktobra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda, broj 078-0-P-06-000089 od 23. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenko Čolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, koga zastupaju Miodrag M. Deretić i Draško R. Zec, advokati iz Prijedora, podnio je 11. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-001194 od 20. oktobra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 078-0-P-06-000089 od 23, juna 2006. godine.

2. Apelant i njegova supruga Maul Kornelije Hildegard (u daljnjem tekstu: predlagateljica) su Osnovnom sudu u Prnjavoru, podnijeli zahtjev za sporazumni razvod braka putem svojih punomoćnika.

3. Presudom Osnovnog suda, broj P-47/04 od 8. aprila 2004. godine, razveden je brak između apelanta i njegova supruga Maul Kornelije Hildegard (u daljnjem tekstu: predlagateljica). Presuda je uručena punomoćnicima apelanta 8. aprila 2004. godine, u skladu sa odredbama člana 185. Zakona o parničnom postupku (Službeni glasnik RS broj 58/03, 85/03, 74/05, u daljnjem tekstu: ZPP), a punomoćnici parničnih stranaka su se istog dana odrekli prava na žalbu tako da je presuda postala pravosnažna.

4. Apelant je 6. marta 2006. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka, sa kojim se saglasila i predlagateljica. Okružni sud u Banjoj Luci je Rješenjem, broj 011-0-Gvl-06-000 009 od 7. aprila 2006. godine odbio prijedlog apelanta. Apelant protiv prvostepenog rješenja Okružnog suda nije izjavio žalbu.

5. Apelant je takođe podnio Osnovnom sudu u Prnjavoru i prijedlog za ispravku Presude Osnovnog suda, broj P-47/04 od 8. aprila 2004. godine. Osnovni sud je Rješenjem, broj P-47/04 od 4. januara 2006. godine, odbio apelantov prijedlog za ispravku navedene presude. Apelant ni protiv ovog rješenja nije izjavljivao žalbu.

6. Konačno, apelant je Osnovnom sudu podnio tužbu radi poništenje pravosnažne presude tog suda, broj P-47/04 od 8. aprila 2004. godine, kojom je brak između njega i predlagateljice razveden. Rješenjem Osnovnog suda, broj 078-0-P-06-000089, od 23, juna 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0 Gž-06-001194, odbačena je tužba apelanta kojom je tražio poništenje navedene presude. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da prema odredbama člana 54. ZPP-a tužilac može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave. Osnovni sud je dalje naveo, pozivajući se na sudsku praksu Vrhovnog suda SR BiH u odluci Rev. 646/89, od 19. maja 1990. godine, da se deklaratornom tužbom ne može tražiti utvrđenje ništavosti sudske presude. Protiv ovih rješenja apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

7. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji isključivo osporava Rješenje Osnovnog suda, broj 078-0-P-06-000089, od 23, juna 2006. godine, i Rješenje Okružnog suda, broj 011-0 Gž-06-00119, kojima je apelantova tužba odbačena kao nedozvoljena, jer je apelant tužbu podnio radi utvrđenja ništavosti pravosnažne sudske presude. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

11. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama člana 54. ZPP-a tužilac može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave. Pored toga, prema odredbama člana 196. stav 2. ZPP-a, sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka je li stvar pravosnažno presuđena, te ako se utvrdi da su se stekli zakonski uslovi koji predmetnu tužbu čine nedopustivom, odnosno ako postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog stanja, tužba se odbacuje bez upuštanja u meritorno raspravljanje tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, apelant je tužbom tražio da se utvrdi ništavost pravosnažne presude o razvodu braka. U suštini, njegov tužbeni zahtjev, iako nije tako formulisan, usmjeren je na donošenje nove meritorne odluke u već pravosnažno presuđenoj stvari, koju nije moguće pobijati ni u postupcima po vanrednim pravnim lijekovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima na dvije sudske instance, u kom su donijeta osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer se tužbom ne može tražiti utvrđenje ništavosti sudske presude. O apelantovim građanskim pravima i obavezama je konačno odlučeno pravosnažnom Presudom Osnovnog suda, broj P-47/04 od 8. aprila 2004. godine. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3326/06 (Z. Č.) | Sudska praksa | Aktio