Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3351/07 (R. I.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3351/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 3351/07, rješavajući apelaciju Ratka Inđića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ratka Inđića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-

0-U-07-000 377 od 5. novembra 2007. godine, obavještenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-568-4376/05 od 12. marta 2007. godine i rješenja Opštinske uprave, Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Prijedor broj 03-568-3283/01 od 13. jula 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ratko Inđić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 10. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-

07-000 377 od 5. novembra 2007. godine, Obavještenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-568-

4376/05 od 12. marta 2007. godine i Rješenja Opštinske uprave, Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Prijedor (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 03-568-3283/01 od 13. jula 2004. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja broj 03-568-3283/01 od 13. jula 2004. godine uvažen je apelantov prijedlog da se obnovi postupak okončanog Rješenjem tog organa, broj 03-568-

3283/01 od 22. oktobra 2002. godine, te je poništeno rješenje kojim je apelantu priznat status borca i apelant razvrstan u III kategoriju, te je apelantu utvrđeno svojstvo borca I kategorije sa ukupnim učešćem u ratu od 43 mjeseca i 10 dana, i to od 29. aprila 1992. godine do 9. decembra 1995. godine, od čega u zoni borbenih dejstava 42 mjeseca i 22 dana od 29. aprila 1992. godine do 21. novembra 1995. godine, a van zone 18 dana i to od 21. novembra 1995. godine do 9. decembra 1995. godine.

3. Rješavajući apelantov zahtjev od 4. jula 2005. godine, kojim je tražio da se ukine po pravu nadzora rješenje o kategorizaciji boraca broj 03-568-3283/01 od 13. jula 2004. godine, smatrajući da je bio pripadnik VRS sve do 19. juna 1996. godine, dakle duže od vremena koje je utvrđeno u predmetnom rješenju, Ministarstvo je svojim aktom (obavještenjem) broj 05/5-568-4376/05 od 12. marta 2007. godine obavijestilo apelanta da njegov zahtjev, u skladu sa članom 249 stav 2 Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02, u daljnjem tekstu: ZOUP), nije dopušten. Ministarstvo je apelantov zahtjev, navodeći da se radi o neukoj stranci, prihvatilo kao zahtjev za ukidanje i mijenjanje pravosnažnog rješenja po zahtjevu stranke, te je obavijestilo apelanta da je u smislu člana 250 stav 2 ZOUP ocijenilo da nema potrebe za ukidanjem ili mijenjanjem Rješenja prvostepenog organa broj 03-568-3283/01 od 13. jula 2004. godine.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 377 od 5. novembra 2007. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv akta (obavještenja) Ministarstva broj 05/5-568-4376/05 od 12. marta 2007. godine. U obrazloženju rješenja sud navodi da je apelant podnio tužbu protiv Obavještenja Ministarstva broj 05/5-

568-4376/05 od 12. marta 2007. godine koje nema karakter upravnog akta u smislu člana 7 stav. 2 Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05), s obzirom da je navedenim aktom Ministarstvo samo obavijestilo apelanta da nema potrebe da se mijenja konačno rješenje jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi, te da se tim obavještenjem nije odlučivalo o apelantovom pravu ili obavezi. Sud dalje navodi da je Ministarstvo pravilno razmotrilo apelantov zahtjev kao zahtjev za ukidanje ili mijenjanje pravosnažnog rješenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke u smislu člana 250 ZOUP, a ne kao zahtjev za ukidanje rješenja i pravu nadzora u smislu člana 248 ZOUP, jer rješenje koje je konačno u upravnom postupku može da se ukine samo po službenoj dužnosti ili po zahtjevu javnog tužioca u smislu člana 249 stav 2 ZOUP. Sud je na kraju zaključio da je Ministarstvo pravilno tretiralo apelantov zahtjev kao zahtjev za ukidanje i izmjenu pravosnažnog rješenja uz pristanak stranke ili na zahtjev stranke i tužioca i u formi obavještenja obavijestilo apelanta da nema potrebe da se mijenja pravosnažno rješenje, iz čega proizilazi da akt Ministarstva protiv kog je pokrenut upravni spor nije upravni akt zbog čega je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena.

5. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. S obzirom da apelant, između ostalog, smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično saslušanje u građanskim stvarima iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prevashodno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U vezi s tim Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Okružnog suda, kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova tužba izjavljena protiv akta (obavještenja) Ministarstva broj 05/5-568-4376/05 od 12. marta 2007. godine, a kojim je apelant obaviješten da nema potrebe da se mijenja ili ukida pravosnažno rješenja Odjeljenja broj 03-568-3283/01 od 13. jula 2004. godine. Osporenim rješenjem Okružnog suda je utvrđeno da je apelant pokrenuo upravni spor protiv akta (obavještenje) Ministarstva koji nema svojstvo upravnog akta, te je apelantova tužba primjenom člana 25 stav 1 u vezi sa članom 22 tačka 2 ZUS odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je u predmetnom postupku utvrđivana samo procesna dopustivost apelantovog zahtjeva, a u njemu nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima niti je apelantu nametnuta bilo kakva obaveza. Shodno tome, ishod procedure u kojoj su donijete osporavane odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti u domen člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. Ustavni sud dalje konstatuje da se u predmetnom postupku, u kom se isključivo odlučivalo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, kao ni pravima iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su apelantovi navodi i u ovom dijelu takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3351/07 (R. I.) | Sudska praksa | Aktio