Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3384/07 (P. R.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3384/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 3384/07, rješavajući apelaciju Predraga Ristića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4, te člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Ristića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 248 od 6. novembra 2007. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-06-000 408 od 13. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, kog zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnio je 14. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 248 od 6. novembra 2007. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-06-000 408 od 13. decembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-309/05 od 20. septembra 2006. godina, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 408 od 13. decembra 2006. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi JP Šumarstvo «Srpske šume» RS Sokolac Šumsko gazdinstvo Leotar i JP Šumarstvo «Šume» RS AD Sokolac Centar za gazdovanje kršom Trebinje obavežu da mu solidarno isplate naknadu štete, i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 3.000,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 1.000,00 KM, na ime umanjenja životne aktivnosti iznos od 5.000,00 KM, sa kamatom i troškovima postupka.

3. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 248 od 6. novembra 2007. godine odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da je drugostepenom presudom, koja je predmet osporavanja revizijom, odbijena apelantova žalba protiv prvostepene presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.000,00 KM, dakle da vrijednost osporavanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega nije ispunjen uslov iz člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) kojim je dozvoljena revizija, te da po ocjeni ovog suda odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelant se žali da mu je osporavanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži da se ukinu rješenje Vrhovnog suda i presuda Okružnog suda, naloži ponovno suđenje i naknada nematerijalne štete ili da se usvoji apelacija i tužena strana obaveže da mu nadoknadi štetu u iznosu koji potražuje tužbom, sa troškovima postupka.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stavom 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia , Rješenje Ustavnog suda broj U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i Odluku Ustavnog suda broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 248 od 6. novembra 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je Presuda Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 408 od 13. decembra 2006. godine. S obzirom na to da je apelantovom zastupniku 27. decembra 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 408 od 13. decembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. decembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon protoka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

8. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je shodno članu 76 stav 2 Pravila ovlašćen da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija podnesena neblagovremeno, to apelantu ne pripada pravo na naknadu štete.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon protoka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3384/07 (P. R.) | Sudska praksa | Aktio