Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3439/07 (M. C.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3439/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 3439/07, rješavajući apelaciju Mitra Cvijića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitra Cvijića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-

000 767 od 9. oktobra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-07-000-220 od 15. maja 2007. godine, i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, 075-0-P-06-000-123 od 20. februara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mitar Cvijić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 17. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 767 od 9. oktobra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-07-000-220 od 15. maja 2007. godine, i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 075-0-P-06-000-123 od 20. februara 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 075-0-P-06-000-123 od 20. februara 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000-220 od 15. maja 2007. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta te je obavezana tužena «Zadružne trgovine» AD Mrkonjić Grada da apelantu za rad u Upravnom odboru u periodu 16. august 2001 godine do 14. decembra 2002. godine isplati iznos od 150,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. decembra 2002. godine do isplate. Preostali dio tužbenog zahtjeva usmjeren na isplatu toplog obroka za period januar do aprila 2003. godine i za isplatu razlike otpremnine je odbijen. Tužba apelanta je odbačena kao neblagovremena u dijelu kojim je tražena isplata razlike plaće i toplog obroka za period 2000-2002. godina. U uvodu prvostepene presude kao vrijednost spora konkretne pravne stvari naveden je iznos od 9.835,39 KM.

3. Apelant je protiv Presude Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 767 od 9. oktobra 2007. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM, a stavom 3. istog člana je propisano da izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. S obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u ovom predmetu ne prelazi zakonom propisani limit za dozvoljenost revizije od 10,000 KM, revizija je odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju ima uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelanta smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000-220 od 15. maja 2007. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000-220 od 15. maja 2007. godine.

8. S obzirom da je apelantu Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000-220 od 15. maja 2007. godine, uručena 6. juna 2007. godine, što je vidljivo iz dostavnice Okružnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. decembra 2007. godine, proističe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3439/07 (M. C.) | Sudska praksa | Aktio