Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1765/07 (J. R., P. R. i L. S.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1765/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1765/07, rješavajući apelaciju Jelene Rešetar i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelene Rešetar, Puniše Rešetar i Ljiljane Stajić u vezi sa realizacijom dinarske štednje kod Poštanske štedionice zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelena Rešetar, Puniša Rešetar i Ljiljana Stajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice podnijeli su 13. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi realizacije stare dinarske štednje položene kod Poštanske štedionice u Zenici.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Zenici broj O-384/93 od 27. decembra 1993. godine, koje je postalo pravosnažno 22. januara 1994. godine, apelanti su, između ostalog, naslijedili po 1/3 dinarske štednje poslije umrlog Radislava Rešetara, koji je prije oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini polagao dinarska sredstva kod Poštanske štedionice na štednim knjižicama broj 7 4170084, 7 4178484, 7 4525216, 7 4525710, 7 4533491, 7 48633950 i 7 4755671.
3. Apelanti navode da su bezuspješno pokušavali da ostvare potraživanja po osnovu dinarske štednje, te da su od Poštanske štedionice a.d. Beograd, od koje su tražili izdavanje uvjerenja u vezi sa dinarskom štednjom, dobili samo izvode predmetnih računa uz napomenu da su računi poslani u BiH. Apelanti dalje navode da ne postoji odluka koju osporavaju, te da nisu vodili nikakav postupak u vezi sa dinarskom štednjom zbog toga što nisu znali kome da se obrate, odnosno «ko je nadležan da sprovede u život obaveze BiH po osnovu štednje kod bivše Poštanske štedionice Beograd shodno Aneksu c) član 2 stav 3 pod
b) Sporazuma o sukcesiji, odnosno pitanjima sukcesije, koji je stupio na pravnu snagu 2. juna 2004. godine».
4. Apelanti se žale na povredu prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zahtjevom da im se omogući isplata dinarske štednje shodno Aneksu c) član 2 stav 3 pod b) Sporazuma o sukcesiji, odnosno pitanjima sukcesije, koji je stupio na pravnu snagu 2. juna 2004. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je, u sladu sa članom 3 navedenog sporazuma, glavni dio potraživanja i dugovanja bivše SFRJ u praksi već raspodijeljen na osnovu država nasljednica ili sporazuma između njih pojedinačno i navedenih institucija, u koji spada i garancija bivše SFRJ za štednju položenu prije određenih datuma kod Poštanske štedionice i njenih filijala (član 3 tačka g). Dalje, Ustavni sud ukazuje da je Aneksom g) član 1 predmetnog sporazuma regulisano da će države nasljednice privatnu svojinu i stečena prava građana i drugih pravnih lica bivše SFRJ zaštititi, a članom 2 da će prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u državi nasljednici biti priznata i zaštićena, te da će lica koja nisu u stanju da ostvare takva prava imati pravo na obeštećenje u skladu sa normama građanskog prava. Shodno navedenom, apelanti su, prema članu 54 Zakona o parničkom postupku (»Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03), mogli da pred nadležnim sudom podnesu tužbu za realizaciju svojih dinarskih potraživanja, dakle, imali su na raspolaganju pravno sredstvo kojim bi izdejstvovali odluku o meritumu svog zahtjeva. Apelanti nisu dostavili dokaze da su pokrenuli parnički postupak pred nadležnim sudom radi utvrđivanja svojih potraživanja. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić