Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1450/08 (V. Ć.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1450/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-1450/08, rješavajući zahtjev Vojina Ćurlića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Vojina Ćurlića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Vojin Ćurlić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je, 16. maja 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Kž-07-000 303 od 7. aprila 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0-K-06-001 223 od 10. septembra 2007. godine. Apelant je podneskom od 8. augusta 2008. godine, zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru, kojom bi mu se odložilo izdržavanje kazne zatvora po pravosnažnoj presudi, do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.
2. Osnovni sud je presudom broj 071-0-K-06-001223 od 10. septembra 2007. godine, apelanta oglasio krivim za izvršenje krivičnog djela ubistva u pokušaju iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske – Posebni dio («Službeni glasnik RS» broj 22/00; u daljnjem tekstu: KZ RS), u vezi sa članom 19. KZ RS- Opšti dio, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio presudu broj 011-0-Kž-07-000 303 od 7. aprila 2008. godine, kojom je žalbu djelomično usvojio i prvostepenu presudu preinačio u pravnoj ocjeni djela, tako što je krivično-pravne radnje za koje je apelant oglašen krivim pravno kvalifikovao kao krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 135. stav 2. KZ RS, za koje ga je osudio na kaznu zatvora od jedne godine, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena. Obrazlažući presudu, taj sud je istakao da je tokom postupka izvedeno dovoljno dokaza koji su poslužili prvostepenom sudu kao osnov za pravilno i potpuno utvđenje činjeničnog stanja. Međutim, uvažena je žalba apelanta koja se odnosi na oblik vinosti u vezi sa pravnom ocjenom djela, zbog čega je u tom dijelu prvostepena presuda preinačena.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava vidi u vrsti i visini izrečene kazne, s obzirom da je u drugostepenom postupku promijenjena pravna kvalifikacija krivičnog djela sa težeg na blaže, a visina kazne je ostala ista. To je po njegovom mišljenju nelogično i nedopustivo, jer je kvalifikacija blažeg krivičnog djela morala dovesti do izricanja blaže kazne. Predložio je da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će mu se odložiti izvršenje kazne zatvora do okončanja postupka po podnesenoj apelaciji.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različii od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Apelant je u navodima apelacije istakao da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno prvenstveno zbog vrste i visine kazne, jer je promjenom pravne kvalifikacije sa težeg na blaže krivično djelo, kazna morala biti manja. Podneskom kojim je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere radi odlaganja izvršenja kazne zatvora, apelant je naveo da je bolestan i u starosnoj dobi od 72 godine, te da mu je Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-IKS-08-000 104 od 19. maja 2008. godine već jednom odloženo izdržavanje kazne zatvora. Apelant smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere
8. U vezi sa ovim zahtjevom apelanta, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da su u Republici Srpskoj način, postupak i uslovi za odlaganje izvršenja kazne regulisani Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 64/01 i 24/04). Ovim zakonom je regulisano, između ostalog, u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant naveo da je mogućnosti koje navedeni zakon pruža već uspješno koristio, odnosno da mu je odlukom nadležnog suda izvršenje kazne jednom već dozvoljeno, a nije obrazložio zbog čega se ponovo nije sa istim zahtjevom obratio nadležnom organu. Osim toga, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka po apelaciji. Stoga, navodi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom relevantnim zakonom, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere. Budući da apelant u prijedlogu za izdavanje privremene mjere nije ponudio niti jedan konkretan razlog, niti je naveo činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da je donošenje privremene mjere neophodno u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić