Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2337/08 (S. G.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2337/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2337/08, rješavajući zahtjev Siniše Gugolja za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Siniše Gugolja za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Siniša Gugolj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Zlatica Zahirović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 30. jula 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-07-000669 od 19. juna 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud neredio Ministarstvu za stambena pitanja Kantona Sarajevo da stan koji se nalazi u Sarajevu u ulici Patriotske lige 40/13 drži pod svojom upravom do konačne odluke Ustavnog suda.

2. Apelant je pokrenuo postupak radi izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC) pred Upravom za stambena pitanja (u daljnjem tekstu: Uprava). Uprava je donijela Rješenje kojim se zahtjev apelanta odbija.

3. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu. Ministarstvo za stambena pitanja donijelo je Rješenje broj 27/02-23-3925/03 od 11. juna 2003. godine, kojim je žalba usvojena, poništeno prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak.

4. U ponovnom postupku donijeto je konačno rješenje kojim se zahtjev apelanta odbija. Protiv konačnog rješenja Ministarstva apelant je pokrenuo upravni spor.

5. Kantonalni sud donio je Preusudu, broj U-229/05 od 18. oktobra 2005. godine, kojom je tužba usvojena i upravna rješenja poništena i predmet vraćen na ponovni postupak.

6. U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo konačno Rješenje, broj 27/02-23-5368/07 od 21. maja 2007. godine, kojim je odbijen zahtjev apelanta jer je utvrđeno da on nije bio član porodičnog domaćinstva svog oca. Protiv konačnog rješenja apelant je pokrenuo upravni spor.

7. Kantonalni sud je donio Presudu, broj 009-0-U-07-000669 od 19. juna 2008. godine, kojom je tužbu odbio.

8. Apelant se žali da mu je navedenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prva i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog proizvoljne ocjene dokaza od strane upravnih organa i Kantonalnog suda i zbog dužine postupka, kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

11. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju apelant osporava odluku Kantonalnog suda kojom je odbijena njegova tužba u upravnom sporu protiv nižestepenih rješenja iz upravnog postupka, a kojima je odbijen njegov zahtjev za izvršenje CRPC odluke. Apelant ističe da su sudovi na proizvoljan način cijenili dokaze izvedene u postupku. U konkretnom slučaju apelant traži da se privremenom mjerom naredi Ministarstvu da „drži stan pod svojom upravom“.

13. Apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu. Međutim, apelant ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a čije bi nastupanje trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere.

14. Apelant naime smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere. Apelant, kao što je već rečeno, nije ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2337/08 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio