Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2367/08 (Z. L)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2367/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2367/08, rješavajući zahtjev Z. L. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Z. L. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 1. augusta 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-483/05 od 8. aprila 2008. godine, i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-360/05 od 26. septembra 2005. godine. Apelant je, 18. septembra 2008. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio odlaganje izvršenja kazne zatvora prema pravosnažnoj presudi do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj K-360/05 od 26. septembra 2005. godine, apelant je, oglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela primanja dara i drugih oblika koristi iz člana 380. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci; kao i za produženo krivično djelo protuzakonito posredovanje iz člana 382. stav 1. u pokušaju, u vezi sa čl. 28. i 55. KZ FBiH, te je u odnosu na ovo krivično djelo osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 KM. Primjenom člana 54. stav 3. KZ FBiH apelantu je izrečena jedinstvena sankcija, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci i na novčanu kaznu od 10.000,00 KM. Apelant je takođe dužan naknaditi troškove krivičnog postupka.

3. Kantonalni sud je Presudom, broj K-483/05 od 8. aprila 2008. godine, djelomično uvažio žalbu branioca apelanta i preinačio prvostepenu presudu Općinskog suda u pogledu pravne ocjene djela i odluke o kazni tako da se radnje izvršenja opisane u tačkama 1. i 2. izreke prvostepene presude za koje je apelant oglašen krivim pravno kvalifikuju kao produženo krivično djelo primanja dara i drugih oblika koristi iz člana 380. stav 2. KZ FBiH u vezi sa članom 55. istog zakona, pa se apelant za ovo krivično djelo uz primjenu člana 51. stav 1. tačka d) KZ FBiH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. U ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.

4. U svojoj apelaciji, apelant tvrdi da je u ovom krivičnopravnom postupku došlo do povrede više prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i iz čl. 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

5. Osim toga, apelant zahtijeva donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio odlaganje izvršenja kazne zatvora prema pravosnažnoj presudi. U prilog svom zahtjevu, apelant tvrdi da će doći do nastavka kršenja ljudskih prava, što se može spriječiti donošenjem privremene mjere. Pri tome je naveo da će povrede ljudskih prava koje je naveo u apelaciji, biti predmet meritornog raspravljanja, ali da, u ovoj fazi postupka, postoji dovoljno osnova da se donese privremena mjera.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. Apelant je u navodima apelacije istakao da mu je tokom krivičnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao i prava iz čl. 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Kao razlog za donošenje privremene mjere radi odlaganja izvršenja kazne zatvora, apelant je naveo da će se nedonošenjem tražene odluke o privremenoj mjeri nastaviti kršenje njegovih ljudskih prava. Međutim, apelant u prijedlogu za izdavanje privremene mjere nije ponudio niti jedan konkretan razlog, niti je naveo činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Apelant smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni i druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka po apelaciji. Stoga navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2367/08 (Z. L) | Sudska praksa | Aktio