Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2992/08 (S. Š.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2992/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-2992/08, rješavajući zahtjev Smaje Šatora za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Smaje Šatora za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Smajo Šator (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 25. septembra 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Pž-08-000112 od 8. jula 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Pž-07-07-000757 od 15. januara 2008. godine, i Rješenja Općinskog suda, broj UF/I-434/05 od 20. maja 2008. godine i 14. septembra 2007. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 8. oktobra 2008. godine urgirao za donošenje privremene mjere.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj UF/I-434/05 od 14. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Pž-07-000757 od 15. januara 2008. godine, određena je novčana kazna apelantu i to u iznosu od 1.000,00 KM. Apelant je obavezan da plati novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM u roku od 15 dana. Određeno je da ako apelant ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora čije trajanje odmjerava sud srazmjerno visini izrečene kazne u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, koja ne može biti duža od 15 dana.

3. Iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizlazi da je kod Općinskog suda u toku postupak upisa usklađivanja društva sa Zakonom o privrednim društvima, te usklađivanje oblika, firme i osnovnog kapitala društva a po podenesenoj prijavi predlagatelja UPI „Šumaprodukt“ d.d. Sarajevo. Istaknuto je da od početka postupanja suda po podnesenoj prijavi predlagatelja od 26. februara 2004. godine apelant kao stranka samoinicijativno sudjeluje u postupku kao navodni punomoćnik Zijada Čekrića, koji je prema ranijoj registraciji obavljao funkciju direktora društva, a koji je odlukom novoimenovanog Nadzornog odbora razriješen dužnosti direktora društva. Navedeno je da je apelant u spis uložio niz podnesaka. Utvrđeno je da je svaki od podnesaka izuzetno uvredljivog sadržaja ne samo za lica koja upravljaju društvom nego izuzetno uvredljiva za mnoge sudije Općinskog suda kao i predsjednika suda. Stoga je sud primjenio odredbu člana 407. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da će sud kazniti svako lice koje u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog učesnika u postupku novčanom kaznom od 100,00 do 1.000,00 KM.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj UF/I-434/05 od 12. maja 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Pž-08-000112 od 8. jula 2008. godine, novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM koja je apelantu izrečena Rješenjem Općinskog suda, broj UF/I-434/05 od 14. septembra 2007. godine, zamjenjena je kaznom zatvora u trajanju od 15 dana. Određeno je da se navedena kazna ima izvršiti nakon pravomoćnosti rješenja. Dalje je određeno da ukoliko apelant isplati novčanu kaznu u cjelosti u smislu odredbe člana 48. stav 1. Krivičnog zakona FBiH izvršenje kazne zatvora će se obustaviti.

5. Općinski sud je pozivom, broj 65 0 K 039520 08 Iks od 18. septembra 2008. godine, apelanta pozvao da se, 29. septembra 2008. godine, javi na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Sarajevo po pravomoćnom rješenju Općinskog suda, broj UF/I-434/05 od 12. maja 2008. godine. Apelant je također od strane Općinskog suda dostavljen i uputni akt kojim se upućuje na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Sarajevo 29. septembra 2008. godine.

6. Općinski sud je Rješenjem, broj 65 0 K 039520 08 Iks od 1. oktobra 2008. godine, odbio apelantovu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je kao razlog za odlaganje izvršenja kazne zatvora apelant naveo podnošenje apelacije Ustavnom sudu. S tim u vezi Općinski sud je naveo da apelacija Ustavnom sudu nije razlog da se apelantu odloži izvršenje kazne zatvora.

7. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), prava na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evrospke konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ističe da odluke redovnih sudova krše njegova ustavna prava, te da je primjena zakona bila očigledno proizvoljna.

8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

11. U konkretnom slučaju razlozi koje apelant navodi nisu razlozi za donošenje tražene privremene mjere, već tvrdnje kojima apelant u suštini ukazuje na povredu ustavnih prava o čemu će Ustavni sud odlučiti u svojoj odluci o apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2992/08 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio