Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2460/08 (D. Č. iz Logateca, Republika Slovenija, i S. J. iz Sežane)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2460/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2460/08, rješavajući apelaciju Dušana Černigoja i Slobodana Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Černigoja i Slobodana Jovanovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Pž-08-000018 od 12. juna 2008. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Černigoj iz Logateca, Republika Slovenija, i Slobodan Jovanović iz Sežane, Republika Slovenija (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 13. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Pž-08-000018 od 12. juna 2008. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine. Apelanti su u svojoj apelaciji tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Općinskom sudu da odloži primjenu osporenih rješenja Kantonalnog i Općinskog suda, da poništi rješenje o registraciji Općinskog suda, broj broj 032-0-Reg-08-001219, i da se zabrani M. T. kao osnivaču bilo kakvo otuđenje i opterećenje imovine društva i njegovih udjela u društvu.

2. U postupku brisanja po službenoj dužnosti upisa u sudski registar pristupanja društvu «ELTA-MT» d.o.o Tuzla stranih osnivača, povećanje osnovnog kapitala, brisanja pojedinih djelatnosti i upisa lica ovlaštenog za zastupanje ovog društva, a povodom zahtjeva M.T. i J.K., Općinski sud donio je rješenje, broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine, kojim je u stavu I izreke brisan kao neosnovan konačni upis u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanje osnovnog kapitala, brisanje pojedinih djelatnosti i upis lica ovlaštenog za zastupanje, po rješenju Kantonalnog suda, broj U/I-744/04 od 13. maja 2004. godine, kod subjekta upisa «ELTA-MT» d.o.o Tuzla., dok je u stavu II izreke navedeno da će se, po pravosnažnosti ovog rješenja, neosnovani konačni upis iz stava I izreke ovog rješenja brisati iz sudskog registra, kao i svi nakanadni upisi promjena u sudskom registru koji se temelje na brisanom upisu. Općinski sud je obrazložio da je navedeni postupak brisanja neosnovanog konačnog upisa u sudskom registru pokrenut zbog toga što je u konkretnom slučaju utvrđeno da je sporni upis izvršen na osnovu krivotvorene registarske isprave, odnosno Ugovora o pristupanju društvu stranih osnovača zaključenog 30. septembra 2003. godine između M.T. (kao osnivača društva) s jedne strane i J.K, i apelanata s druge strane (kao stranih osnivača koji pristupaju društvu), kod kojeg sud fizički zamijenjene druga i treća strana ugovora, te da je zbog toga upis na osnovu takve isprave, prema odredbama Zakona o registraciji poslovnih subjekata, nedopustiv.

3. Rješavajući po žalbi protivnika predlagača «ELTA-MT» d.o.o Tuzla i učesnika u postupku A&A INTERNATIONAL CONSULTING LIMITED, protiv rješenja Općinskog suda, broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine, te po žalbi apelanata kao lica koja su svoja osnivačka prava, nakon spornog upisa, prenijela na učesnika u postupku A&A INTERNATIONAL CONSULTING LIMITED, protiv rješenja istog suda, broj broj 032-0-Reg-07-002057 od 4. januara 2008. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 003-0-Pž-08-000018 od 12. juna 2008. godine, kojim je odbio obje žalbe i potvrdio osporena rješenja, te odbio zahtjev apelanata za naknadu troškova za sastav žalbi.

4. U odnosu na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine, Kantonali sud je obrazložio da je navedeno rješenje pravilno i zakonito, te da su žalbeni navodi protivnika predlagača i učesnika u postupku neosnovani.

5. U odnosu na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-Reg-07-002057 od 4. januara 2008. godine, kojim je odbačen kao nedopušten prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje, kao i prijdlog da se povrat u prijašnje stanje ima smatrati žalbom na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-

Reg-07-001715 od 26. decembra 2007. godine, Kantonalni sud je naveo da je se institut povrata u pređašnje stanje u smislu člana 328. Zakona o parničnom postupku, primjenjuje samo u slučaju kada stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje, a ne i slučaju kada sud učini određene propuste, na koje stranke mogu ukazati drugim pravnim sredstvima. U pogledu prijedloga apelanata da se povrat u prijašnje stanje ima smatrati žalbom na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-Reg-07-

001715 od 26. decembra 2007. godine, Kantonalni sud je ocijenio da bi ta žalba bila nedopuštena zbog nedostatka pravnog interesa i s tim u vezi legitimacije za njeno podnošenje, jer su apelanti status osnivača izgubili upisom izvršenim rješenjem Općinskog suda, od 1. juna 2006. godine, tj. promjenom osnivača sa prenosom dijela udjela.

6. Apelanti smatraju da su pobijanim rješenjima povrijeđena njihova ustavna prava zaštićena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da u konkretnom slučaju nisu postojali ni procesni ni materijalni uslovi za brisanje upisa pristupanja apelanata društvu, te da sporni ugovor o pristupanju društvu stranih osnovača nije falsifikat, nego da je izmijenjen saglasnom voljom svih strana. Također navode da je, kao posljedica nezakonitosti pobijanih rješenja, M.T. nakon eliminacije apelanata postao jedini vlasnik društva, koji bez ikakve kontrole otuđuje i opterećuje imovinu društva i udjele u njemu, te da su zbog toga apelanti u situaciji da ne mogu na bilo koji način zaštiti svoja imovinska prava, odnosno sredstva koja su investirali u društvo.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. S obzirom da apelanti smatraju da je osporenim rješenjima, kojim je izvršeno brisanje konačnog upisa u sudski registar, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na slučaj apelanata.

9. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

10. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

11. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na slučaj apelanata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku brisanja konačnog upisa u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanje osnovnog kapitala, brisanje pojedinih djelatnosti u unutrašnjem poslovanju društva i upis lica ovlaštenog za zastupanje, te i svih naknadnih upisa promjena u sudskom registru koje se temelje na brisanom upisu, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njihova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Osim toga, apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da se nalaze u situaciji da nisu u mogućnosti ni na koji način zaštiti svoja imovinska prava, odnosno sredstva koja su investirali u društvo, obzirom da je poništenjem spornog ugovora o pristupanju društvu stranih osnivača, te brisanjem upisa, M.T. postao jedini vlasnik društva koji može bez ikakvih ograničenja upravljati društvom. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da su predmetnim odlukama brisani kao neosnovani konačni upis u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanje osnovnog kapitala, brisanje pojedinih djelatnosti u unutrašnjem poslovanju društva i upis lica ovlaštenog za zastupanje, te i svih naknadnih upisa promjena u sudskom registru koje se temelje na brisanom upisu, a koji je izvršen na temelju krivotvorene isprave, odnosno ugovora o pristupanju društvu stranih osnivača. Dakle, nadležni organi su u navedenom postupku po službenoj dužnosti izvršili brisanje neosnovanog upisa u sudski registar, koji je kao takav, po sili zakona neodrživ. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u navedenom postupku ni na koji način nije odlučivano o pravu na imovini apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Iz svega navedenog proizilazi da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Također, apelanti se žale i na povredu prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedena prava akcesorna, to se povreda ovih prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u slučaju apelanata, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evrospke konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2460/08 (D. Č. iz Logateca, Republika… | Sudska praksa | Aktio