Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2617/08 (V. K.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2617/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-2617/08, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Vinka Kondića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Vinko Kondić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Duško Panić, advokat iz Doboja, podnio je, 28. augusta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Sud BiH), broj X-KR-05/119 od 16. jula 2008. godine, i Rješenja Suda BiH, broj X-KR-05/155 od 27. juna 2008. godine. Istovremeno, u podnesenoj apelaciji apelant je zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje mjere pritvora do okončanja postupka o apelaciji.

2. Sud BiH je u postupku kontrole opravdanosti pritvora donio Rješenje, broj X-KR-05/155 od 27. juna 2008. godine, kojim je utvrdio da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost daljnjeg zadržavanja apelanta u pritvoru, iz razloga predviđenih odredbom člana 132. stav 1. tačke a) Zakona o krivičnom postupku BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/03, 26/04 i 63/04; u daljnjem tekstu: ZKP BiH), a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na učinjenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina iz člana 176. stav 2. u vezi sa st. 1. i 4. istog člana Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 37/03; u daljnjem tekstu: KZ BiH), te krivičnog djela zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkama a) b) d) e) f) i) i k), u vezi sa članom 176. stav 2. u vezi sa st. 1. i 4. istog člana, sve u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. i članom 29. KZ BiH.

3. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo da je statusna konferencija u vezi opravdanosti daljnjeg zadržavanja u pritvoru u konkretnom predmetu održana 20. juna 2008. godine, nakon čega je pretresno vijeće našlo da su se izmijenile okolnosti koje su opravdavale zadržavanje apelanta u pritvoru po osnovu tačke b) stav 1. člana 132. ZKP BiH. Taj sud smatra da postojanje osnovane sumnje, kao opšti uslov za egzistiranje mjere pritvora, proizlazi iz činjenice potvrđivanja optužnice Tužilaštva BiH, broj KT-RZ-23/08 od 3. marta 2008. godine. Poseban pritvorski razlog, kako navodi taj sud, propisan u članu 132. stav 1. tačka a) ZKP BiH, opasnost od bjekstva, sam po sebi nije razlog za zadržavanje u pritvoru, ali je tu okolnost neophodno posmatrati u kontekstu svih činjenica. Činjenice koje je sud cijenio prilikom donošenja pobiijanog rješenja su što apelant ima jake veze sa susjednom Republikom Srbijom, što je podnio zahtjev za dobijanje državljanstva te države i što je u inkriminisanom periodu bio visoko pozicioniran, te je održavao intenzivne kontakte sa rukovodstvom vojnih i civilnih vlasti Republike Srbije. S druge strane, vijeće Suda BiH smatra da više ne postoje okolnosti koje opravdavaju daljnje apelantovo zadržavanje u pritvoru po osnovu tačke b) stav 1. člana 132. ZKP BiH, jer ne postoje konkretne okolnosti koje ukazuju da bi boravkom na slobodi ostvario uticaj na svjedoke.

4. Odlučujući o žalbama Tužilaštva BiH i apelanta protiv Rješenja Suda BiH, broj X-KR-05/155, Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je Rješenje, broj X-KR-05/119 od 16. jula 2008. godine, kojim je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, a žalbu Tužilaštva BiH uvažio na način što je utvrđeno da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost daljnjeg zadržavanja apelanta u pritvoru, iz razloga predviđenih u članu 132. stav 1. tačka a) i b) ZKP BiH, dakle po obje tačke. Apelaciono vijeće Suda BiH smatra da je prvostepeni sud u pogledu opšteg i posebnog pritvorskog razloga iz člana 132. stav 1. tačka a) dao jasno i logično obrazloženje, ali ne i u pogledu posebnog pritvorskog razloga propisanog u članu 132. stav 1. tačka b). Apelaciono vijeće Suda BiH smatra da prvostepeni sud ničim nije obrazložio daljnje nepostojanje naročitih okolnosti koje zaista ukazuju da apelant utjecajem na sjedoke ne bi ometao istragu. S obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je apelant u inkriminaisanom periodu obnašao funkciju ministra u Vladi RS, kao i šefa kabineta predsjednika Vlade RS, te obzirom da se krivični postupak vodi protiv više saizvršilaca, vijeće tog suda smatra da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da bi boravkom na slobodi apelant ometao postupak utjecajem na svjedoke i pomagače, zbog čega je prvostepeno rješenje u tom dijelu preinačeno.

5. Apelant u apelaciji osporava rješenja Suda BiH, smatrajući da mu je daljnim zadržavanjem u pritvoru povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant vidi u pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju od strane Suda BiH i to u pogledu pritvorskih razloga iz člana 132. stav 1. tač a) i b). Prema mišljenju apelanta, sud naročito u pogledu tačke b) navedenog člana nije naveo ni jednu konkretnu okolnost niti radnju koja bi mu olakšala bijeg u zemlju iz koje je ekstradicija teška ili nemoguća. U pogledu ostalih razloga za pritvor, općeg i posebnog, naveo je da se ista svrha mogla postići i blažom mjerom, mjerom zabrane napuštanja boravišta a ne pritvorom. S obzirom da je porodičan čovjek i da je lošeg zdravstvenog stanja, predložio je da Ustavni sud usvoji privremenu mjeru i rješenjem obustavi izvršenje mjere pritvora, do okončanja postupka po ovoj apelaciji.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti ograničena ili spriječena uvođenjem privremenih mjera. Član 77. Pravila Ustavnog suda je primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. U slučaju Mamatukalov i Abdurasulovic protiv Turske ( vidi presudu od 6. februara 2003. godine, stav 55.) Evropski sud za ljudska prava je objasnio da smatra opravdanim zahtijev za donošenje privremene mjere, jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Suda BiH, prilikom odlučivanja o postojanju okolnosti koje ukazuju na opravdanost daljeg zadržavanja u pritvoru, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere odnosno mora opravdati eventualno nastupanje nenadoknadivih štetnih posljedica.

9. U konkretnom slučaju, osim što je naveo da je porodičan čovjek i da je lošeg zdravstvenog stanja, apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica.

10. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava BiH i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivno-pravnim propisima liše osobu tog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u toku postupka pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtijevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

11. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić