Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2618/08 (S. G.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-2618/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2618/08, rješavajući zahtjev Slobodana Grubača za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Slobodana Grubača za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Grubač (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Veljko M. Čivša, advokat iz Sokoca, podnio je, 28. augusta 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Kž-18/08 od 7. jula 2008. godine, i Presude Suda BiH, broj K-54/07 od 1. aprila 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora koja je apelantu izrečena osporenom pravosnažnom presudom do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Apelant navodi da je Presudom Suda BiH, broj K-54/07 od 1. aprila 2008. godine, koja je u odnosu na apelanta potvrđena osporenom Presudom Suda BiH, broj Kž-18/08 od 7. jula 2008. godine, kao prvooptuženi oglašen krivim za produženo krivično djelo krivotvorenja novca iz člana 205. stav 1. u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ BiH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Sud BiH je, nakon provedenog postupka, zaključio da je nesumnjivo dokazano da je apelant, 6. decembra 2006. godine, trećem licu dao novčanicu od 200 Eura, a 7. decembra 2006. godine istom tom licu dvije novčanice od po 200 Eura, za koje je znao da su krivotvorene, s ciljem da ih stavi u opticaj.
3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. i stav 3.b) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju ovih tvrdnji, apelant navodi da u činjeničnom opisu djela koje je dato u izreci nedostaje oblik vinosti apelanta, zbog čega postoji bitna povreda odredaba Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP BiH). Također, apelant smatra da je u obrazloženju presude proizvoljno utvrđeno da je apelant postupao sa umišljajem, a smatra i da se iz presude ne vidi sa kojim oblikom umišljaja je izvršeno krivično djelo. Dalje, apelant smatra da Sud BiH prilikom odlučivanja nije sa jednakom pažnjom cijenio činjenice koje terete apelanta i one koje idu u njegovu korist, te da su iskazi svjedoka pogrešno interpretirani u odlučnim segmentima. Također, apelant osporava i primjenu odredaba koje se tiču utvrđenja suda da je apelant počinio produženo krivično djelo, jer navodi da o tome sud nije dao bilo kakvo obrazloženje. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno i u žalbenom postupku, jer apelaciono vijeće Suda BiH nije po službenoj dužnosti razmotrilo odluku o izrečenoj sankciji koja je, kako apelant navodi, «zastrašujuće visoka». Također, apelant smatra da je izostala suštinska ocjena žalbenih navoda, što je po njegovom mišljenju također dovelo do bitne povrede postupka.
4. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da smatra da je u konkretnom slučaju potrebno htino postupanje Ustavnog suda, «s obzirom na prirodu predmeta i vezu ovog predmeta sa drugim slučajevima u kojima su mogućnosti iste ili slične povrede ustavnih prava», dok sam zahtjev za odlaganje izvršenja izrečene kazne ne obrazlaže.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava se ne mogu analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, zbog čega apelant mora posebno obrazložiti i dokazati razloge zbog kojih traži donošenje privremene mjere.
7. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant, u suštini žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, i u tom pravcu apelant je iznio svoje argumente. Međutim, zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom traži odlaganje izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom apelant ni na koji način nije posebno obrazložio.
8. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ukazuje da Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera («Službeni glasnik BiH» br. 13/05, 53/07 i 97/07, u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sancija) reguliše u kojim slučajevima izvršenje kazne zatvora može biti odgođeno, te proceduru i organ koji će o takvom zahtjevu odlučiti (čl. 118-120. navedenog Zakona). Apelant, međutim, nije ničim ukazao da je mogućnosti koje mu ostavlja Zakon o izvršenju krivičnih sankcija iscrpio ili da se sa zahtjevom za odlaganje izvršenja kazne obratio nadležnom organu.
9. Također, kako je već rečeno, u razmatraju zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ne cijeni razloge koji se suštinski odnose na navode o kršenju ljudskih prava, budući da se odlukom o privremenoj mjeri ne prejudicira odluka o meritumu apelacije. U vezi s navedenim, Ustavni sud naročito ističe da apelant nije ni na koji način obrazložio interes koji, eventualno, treba biti uzet u obzir u postupku pred Ustavnim sudom i koji bi mogao voditi donošenju odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri kakvu apelant traži, niti je ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi opravdali takvu intervenciju Ustavnog suda. Naime, Ustavni sud naglašava da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere neće, u pravilu, cijeniti ni razloge koje predviđa Zakon o izvršenju krivičnih sankcija jer je to zadatak nadležnih organa određenih tim zakonom, već isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dakle razloge koji bi mogli voditi novom, ozbiljnom kršenju nekog od zaštićenih ljudskih prava, a opravdan je interes apelanta da se to spriječi. U nedostatku takvih navoda i dokaza, eventualni razlozi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventulano ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje pravosnažno izrečene sankcije, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu za donošenje tražene privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić