Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3065/08 (N. V. i DOO «Nik Trade»)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3065/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3065/08, rješavajući zahtjev Nikole Višekrune i DOO «Nik Trade» Mrkonjić Grad za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nikole Višekruna i DOO «Nik Trade» Mrkonjić Grad za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Višekruna i DOO «Nik Trade» (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mrkonjić Grada, koje zastupa Goran N. Marić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 26. septembra 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Pžp-08-000 363 od 17. septembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću, Dodatno prekršajno odjeljenje Bosanski Petrovac (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 017-1-Pr-08-000021 od 27. maja 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora koja je apelantu izrečena osporenim pravosnažnim rješenjem do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 017-1-Pr-08-000021 od 27. maja 2008. godine, koje je u odnosu na apelante potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Pž-08-000 363 od 17. septembra 2008. godine, apelanti DOO «Nik-Trade» Mrkonjić Grad, kao pravno lice, i Nikola Višekruna, u svojstvu odgovornog lica u pravnom licu, oglašeni su odgovornim zbog prekršaja iz člana 200. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOOSS BiH) jer su naredili ili dozvolili vozaču teretnog motornog vozila da upravlja vozilom, a da mu nije obezbjeđen neprekidni jedanaestočasovni odmor prije početka njegovog radnog dana.. Primjenom člana 232. st. 1. i 2. tačka 5. istog Zakona apelanti su kažnjeni i to: prvookrivljeni novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM a drugookrivljeni kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM, te su obavezani da plate paušalni iznos od 50,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti rješenja. Kantonalni sud je, ispitujući prvostepeno rješenje o odluci o izrečenoj kazni utvrdio da žalbeni prigovori nemaju osnova, i da je Općinski sud prilikom odmjeravanja kazne apelantima pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od uticaja za izricanje kazne, te je prvookrivljenom izrekao najnižu propisanu kaznu, a drugookrivljenom je izrekao kaznu ispod zakonskog minimuma.

3. Apelanti smatraju da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tač. c. i d.) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju ovih tvrdnji, apelanti navode sadržaj osporenih rješenja ističući da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio Zakon, jer prema članu 200. stav 3. ZOOSS BiH neprekidan odmor vozač mora da koristi van vozila, a izuzetno od ove odredbe, ako se u vozilu nalazi ugrađen ležaj koji omogućava vozaču odmaranje u ležećem položaju, vozač može da koristi odmor na takvom ležaju, pod uslovom da se za to vrijeme vozilo ne kreće. Apelant, također navodi da prvostepeni sud nije saslušao policijske službenike koji su sačinili zapisnik o izvršenoj kontroli vozila, te im iz navedenih razloga nije omogućio da se upoznaju sa dokazima koji su predočeni sudu.

4. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelanti navode da će po pravosnažnosti rješenja biti pokrenut postupak prinudne naplate novčanih kazni u ukupnoj visini od 2.500,00 KM. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti podnose zbog činjenice što se radi o kazni sa visokim novčanim iznosom i činjenice da se naplatom predmetne kazne umanjuje znatan dio sredstava za poslovanje preduzeća.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava se ne mogu analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, zbog čega apelant mora posebno obrazložiti i dokazati razloge zbog kojih traži donošenje privremene mjere.

7. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant, u suštini žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, i u tom pravcu apelant je iznio svoje argumente.

8. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ukazuje da Zakon o prekršajima Federacije BiH propisuje postupak izvršenja kazni koje su izrečene na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga, ili pravomoćnog i izvršnog rješenja o prekršaju, kao i postupak prinudne naplate. Naime, Ustavni sud naglašava da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere neće, u pravilu, cijeniti ni razloge koje predviđa Zakon o prekršajima jer je to zadatak nadležnih organa određenih tim zakonom, već iskljčivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dakle razloge koji bi mogli voditi novom, ozbiljnom kršenju nekog od zaštićenih ljudskih prava, a opravdan je interes apelanta da se to spriječi. U nedostatku takvih navoda i dokaza, eventualni razlozi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o prekršajima, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim rješenjima, bez obzira koliko eventulano ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere kojom bi se u postupku po apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odložilo izvršenje pravosnažno izrečene sankcije, niti opravdavaju postavljeni zahtjev Ustavnom sudu za donošenje tražene privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3065/08 (N. V. i DOO «Nik Trade») | Sudska praksa | Aktio