Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1720/08 (H. S.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1720/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 28. oktobra 20008. godine, u predmetu broj AP 1720/08, rješavajući zahtjev Helene Smoljan za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Helene Smoljan za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Helena Smoljan (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnijela je, 10. juna 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001303 od 24. januara 2008. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude u dijelu odluke o troškovima postupka do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud u Ljubuškom je presudom, broj 063-0-P-06-000111 od 29. maja 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 008-0-Gž-06-000336 od 21. septembra 2006. godine, usvojio apelanticin tužbeni zahtjev u postupku protiv tuženih D.B. (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i njenog bivšeg supruga Mate Smoljana (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i utvrdio da je ništav ugovor o kupoprodaji udjela u gospodarskom društvu «Mate commerce» export-import d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: sporno privredno društvo) koji su tuženi međusobno zaključili. Presudom je, nadalje, utvrđeno da su apelantica i drugotuženi zajednički vlasnici poslovnog udjela u spornom privrednom društvu i naloženo je brisanje uspisa prvotuženog kao jedinog člana društva i vlasnika poslovnog udjela. U prvostepenom postupku je nesporno utvrđeno da je drugotuženi za vrijeme trajanja bračne zajednice sa apelanticom registrovao sporno privredno društvo i da je kod nadležnog registarskog suda upisan kao jedini osnivač. Također je kao nesporno utvrđeno da je drugotuženi za vrijeme trajanja bračne zajednice sa apelanticom (bračna zajednica je trajala do 13. aprila 2005. godine), 8. septembra 2004. godine sačinio ugovor sa prvotuženim kojim je svoj udio od 1/1 u spornom privrednom društvu prenio na prvotuženog bez saglasnosti apelantice. U presudama je zaključeno da je kupoprodajni ugovor ništav, s obzirom da je jedan od bračnih drugova otuđio imovinu koja predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova suprotno članu 265. stav 1. Porodičnog zakona («Službeni list SR BIH», broj 21/79). Nadalje je zaključeno da je nebitno za odluku u ovoj pravnoj stvari koliki bi bio doprinos u sticanju te imovine pojedinog bračnog druga s obzirom na činjenicu da je stečena u braku i da, s obzirom na odredbe Porodičnog zakona, jedan bračni drug ne može otuđiti imovinu bez saglasnosti drugog. Ništavost ugovora je utvrđena primjenom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima, s obzirom na zaključak da je ugovor protivan odredbama Porodičnog zakona. Prvotuženi i drugotuženi su, protiv drugostepene presude, izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je presudom, broj 070-0-Rev-06-001303 od 24. januara 2008. godine, uvažio reviziju i preinačio nižestepene presude tako što je apelanticin tužbeni zahtjev odbio u cijelosti. U presudi je zaključeno da je pravilno u reviziji prigovoreno načinu na koji su nižestepeni sudovi udovoljili tužbenom zahtjevu, odnosno materijalnim propisima iz porodičnih odnosa jer se na konkretan slučaj ne mogu primjenjivati odredbe Porodičnog zakona, te da nema uslova za primjenu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima. Vrhovni sud je zaključio da su osnovani revizioni navodi da je prvotuženi bio savjestan kupac, da se drugotuženi vodio kao isključivi vlasnik dioničkog društva kod registarskog suda, da apelantica niti jednim dokazom nije potkrijepila svoje tvrdnje da je sporno privredno društvo zajednička imovina. Nadalje je zaključeno da Zakon o privrednim društvima, a ni Zakon o upisu pravnih osoba u sudski registar nijednom odredbom ne predviđaju davanje saglasnosti drugog bračnog druga kod vršenja transakcija, odnosno kupoprodaje. Također je u presudi zaključeno da su i prvostepeni i drugostepeni sud, propustili cijeniti činjenicu da je apelantica, prilikom provođenja dokaza saslušanjem parničnih stranaka na glavnoj raspravi od 10. maja 2006. godine, izričito navela da ona nije pokretala postupak za podjelu bračne imovine, ali da ima namjeru to učiniti. Apelantica je presudom obavezana da tuženima nadoknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 30.081,59 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

4. Apelantica je, u apelaciji Ustavnom sudu, navela da je osporenom presudom povrijeđeno njeno «pravo na imovinu, pravo na pravično suđenje i pravo na nediskriminaciju». Apelantica, u suštini, smatra pogrešnom primjenu materijalnih propisa u presudi Vrhovnog suda. jer je po njenom mišljenju nesporno da je ništav pravni posao u kojem jedan bračni drug raspolaže zajedničkom imovinom bez saglasnosti drugog bračnog druga. Apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude u dijelu odluke o troškovima postupka, jer je presuda i u tom dijelu proizvoljna i za apelanticu može nastati šteta na imovini koju će joj biti teško ili nemoguće nadoknaditi.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Apelantica je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje osporene presude u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, navodeći da joj «može nastati šteta na imovini koju će biti jako teško ili nemoguće nadoknaditi». Osim svojih navoda, apelantica ne nudi nikakve konkretne dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Ustavni sud ne može svoju odluku o donošenju privremene mjere zasnovati na pretpostavkama o nastupanju štete jer bi tada ovaj mehanizam izgubio svoju svrhu. Na osnovu izloženog Ustavni sud ne može zaključiti da bi donošenje privremene mjere bilo neophodno u interesu apelantice ili vođenja postupka, te zaključuje da je apelanticin zahtjev neosnovan.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1720/08 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio