Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2473/08 (PTP «KOLUMBO» Banja Luka)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2473/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2473/08, rješavajući zahtjev PTP «KOLUMBO» Banja Luka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev PTP «KOLUMBO» Banja Luka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. PTP «KOLUMBO» Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Valentina M. Stanić, advokatica iz Banja Luke, podnio je, 14. augusta 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 875 od 23. maja 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Pž-316/04 od 27. marta 2006. godine, i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj PS-

1259/01 od 24. novembra 2003. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio obustavu izvršenja Presude Osnovnog suda, broj PS-1259/2001 od 24. novembra 2003. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda, broj PS-1259/01 od 24. novembra 2003. godine, obavezan je apelant da «Hypo Alpe Adria Bank» a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati dug po osnovu kredita, broj 02-01-577-19758/2000 od 10. novembra 2000. godine, kreditna partija broj 6033-5-

01866 u iznosu od 32.268,43 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 12. februara 2001. godine kao dana padanja u docnju u isplati kredita, pa do isplate, te da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.800 KM, a sve u roku od 30 dana računajući od 24. decembra 2003. godine, kao dana uručenja presude. Pored toga, tužitelj je navedenom presudom odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ugovorene zatezne kamate.

3. Na navedenu presudu apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je Presudom, broj PŽ-

316/04 od 27. marta 2006. godine, žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu. U obrazloženju presude je navedeno da je Osnovni sud na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo, da apelant, kod činjenice da ima više kreditnih obaveza prama tužitelju, nije pružio sudu niti jedan dokaz da je uplaćeni iznos od 27.360 KM uplaćen na ime predmetnog kredita, da je tužitelj - ranije Kristal banka, izvršio vlasničku transformaciju, što je potvrdio i apelant u žalbi, te da je samim tim okončan postupak privatizacije tužitelja pa je time i državni kapital koji je bio na privremenom upravljanju do okončanja postupka privatizacije, ponovo vraćen tužitelju iz čega proizilazi aktivna legitimacija tužitelja u ovom sporu, te da u postupku izrade početnog bilansa stanja banke u pasivu banke ulaze i potraživanja banke po osnovu kredita koja je odobrila preduzećima, pa i potraživanja po predmetnom kreditu. Pred toga navedeno je da se predmetni ugovor o kreditu ne može smatrati zelenaškim jer je ugovor o kreditu zaključen u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima i pravilima poslovanja banke koja se javno objavljuju i svima su dostupna isto kao i uvjeti banke pod kojima plasira novčana sredstva korisnicima istih, pa je apelant potpisivanje ugovora znao za uvjete pod kojima je kredit dobio.

4. Apelant je na presudu Okružnog suda izjavio reviziju koju je Vrhovni sud Presudom, broj 118-

0-Rev-06-000 875 od 23. maja 2008. godine, odbio kao neosnovanu jer je utvrdio da je predmetna presuda zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava, te da nema nedostataka na koje je ukazivala revizija apelanta, kao niti nedostataka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Apelant je u apelaciji naveo da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodeći razloge za donošenje privremene mjere, apelant je istakao da bi pretrpio nenadoknadivu ekonomsku štetu izvršenjem predmetne pravomoćne prvostepene presude jer je ista zasnovana na arbitrarno utvrđenim činjenicama i dokazima.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju apelant traži obustavu izvršenja Presude Osnovnog suda, broj PS-

1259/2001 od 24. novembra 2003. godine, do donošenja odluke o apelaciji jer bi, u suprotnom, pretrpio nenadoknadivu ekonomsku štetu, a budući da je navedena presuda zasnovana na arbitrarno utvrđenim činjenicama i dokazima. Tačnije rečeno, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na istim razlozima i činjenicama koje navodi kao razloge za usvajanje apelacije, ne obrazlažući posebno zašto smatra da Ustavni sud treba usvojiti zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. Osim toga, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu», što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, broj AP 464-04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži obustavljanje izvršenja pravosnažne presude, nakon što je ta presuda ispitana i u revizijskom postupku, mora imati jasne, konkretne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant, kao što je već rečeno, nije ponudio takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2473/08 (PTP «KOLUMBO» Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio