Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2474/08 («DUB» Trgovinsko podijetje d.o.o. Ljubljana)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2474/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-2474/08, rješavajući apelaciju «DUB» Trgovinsko podijetje d.o.o. Ljubljana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «DUB» Trgovinsko podijetje d.o.o. Ljubljana podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik, broj 006-0-Pž-07-000 169 od 28. maja 2008.

godine, i Rješenja Općinskog suda Travnik, broj Ip-1065/04 od 19.

septembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. «DUB» Trgovinsko podijetje d.o.o. Ljubljana (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnio je, 14. augusta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Pž-07-000 169 od 28. maja 2008. godine, i Rješenja Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ip-1065/04 od 19. septembra 2007. godine. Apelant je istovremeno zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremnoj mjeri kojom će narediti zabranu raspolaganja preostalim nekretninama izvršenika BNT «Kovačnica» d.d. Novi Travnik do konačne odluke po apelaciji.

2. Općinski sud je Rješenjem, broj Ip-1065/04 od 19. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 006-0-Pž-07-000 169 od 28. maja 2008. godine, usvojio prigovor trećeg lica - BNT Tvornica mašina i hidraulike d.d. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: treće lice) protiv izvršenja u predmetu broj Ip-1065/05. Istim rješenjem proglašava se nedopuštenim izvršenje na nekretninama trećeg lica, upisanim u zemljišno knjižnom ulošku broj 19, k.o. Kasapovići, na katastarskim česticama koje su precizirane u dispozitivu rješenja. Također, navedenim rješenjem stavlja se van snage Zaključak Općinskog suda, broj Ip-1065/04 od 23. augusta 2007. godine.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant u predmetnom izvršnom postupku zatražio izvršenje protiv dužnika - izvršenika BNT «Kovačnica» d.d. Novi Travnik i to prodajom nekretnina koje su prema zemljišno knjižnom ulošku u vlasništvu trećeg lica. Treće lice je uz istaknuti prigovor pružilo i dokaz o vlasništvu nad predmetnim nekretninama koje se vode u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda. Općinski sud smatra da nema mjesta da se treće lice uputi na parnicu, budući da u spisu predmeta ima dovoljno relevantnih činjenica i dokaza na osnovu kojih sud može sam odlučiti u izvršnom postupku o prigovoru trećeg lica. Budući da je treće lice uz prigovor dostavilo javnu ispravu, zemljišno knjižni izvadak broj 19 k.o. Kasapovići iz koje se vidi da nekretnine koje su predmet izvršenja su vlasništvo trećeg lica, izvršni sud je mogao meritorno odlučiti o prigovoru u skladu s članom 52. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, odnosno usvojiti prigovor, proglasiti predloženo izvršenje nedopuštenim i staviti van snage zaključak Općinskog suda kojim je predloženo izvršenje dozvoljeno.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustav Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant obrazlaže time da je u zemljišnim knjiigama koje se vode u Općinskom sudu bilo upisano založno pravo u korist apelanta i to na nekretninama založnog dužnika, odnosno izvršenika. Međutim, kasnijim promjenama u zemljišnim knjigama koje je vršio Općinski sud, u postupcima u kojima nije učestvovao apelant, niti je o njima bio obaviješten, došlo je do uknjižbe založnog prava u korist apelanta, a na teret drugih pravnih subjekata, sa kojima apelant nije imao zaključen sporazum o založnom pravu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi proveli temeljit dokazni postupak u izvršnom predmetu broj Ip-1065/04 u kojem su utvrdili relevantne činjenice vezane za prigovor trećeg lica protiv izvršenja koje je određeno prodajom nekretnina koje su vlasništvo trećeg lica. Redovni sudovi su u osporenim rješenjima dali obrazloženje za svoje zaklučke. Ustavni sud smatra da obrazloženja redovnih sudova nisu proizvoljna. Općenito, Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazali da su materijalno-pravni i procesni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, a apelant je u suštini nezadovoljan ishodom postupka. Nezadovoljstvo apelanta osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelant ne navodi nikakve procesne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat).

8. Prema navedenom, ustavni sud je zaključio da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Apelant također, smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obzirom da se u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o pogrešnoj primjeni materijalno-pravnih i procesnih propisa, a što je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa pravom na pravično suđenje, te kako uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, ukazati mogućim i vjerovatnim navode o kršenju ovog prava, Ustavni sud zaključuje, da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2474/08 («DUB» Trgovinsko podijetje d.o.o… | Sudska praksa | Aktio