Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-270/08 (D. C.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-270/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 270/08, rješavajući apelaciju Dragice Crnjac, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Crnjac podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 268 od 16. novembra 2007. godine i Presude Okružnog suda Banja Luka broj Ž-546/05 od 31. oktobra 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragica Crnjac (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke podnijela je 18. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 268 od 16. novembra 2007. godine i Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-546/05 od 31. oktobra 2006. godine.
2. Odlučujući o apelantkinjinoj tužbi protiv tuženog AD "Termomontaža" Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate plata, Osnovni sud Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Presudu broj RS-
1225/02 od 8. jula 2005. godine kom je usvojen apelantkinjin tužbeni zahtjev, pa su poništene kao nezakonite odluke tuženog o prestanku radnog odnosa, precizovane u dipozitivu presude, te je, shodno tome, tuženi obavezan da apelantkinju vrati na posao, i to na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, te da joj isplati iznos od 7.500,02 KM na ime izgubljenih plata uz zakonske kamate, kako je to precizovano u dipozitivu presude. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uplatu doprinosa za penziono-invalidsko i zdravstveno osiguranje odbačen je kao nedozvoljen, te je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj Ž-546/05 od 31. oktobra 2006. godine žalba tuženog je uvažena i Presuda Osnovnog suda broj RS-1225/02 od 8. jula 2005. godine preinačena u osporenom dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev, tako što je apelantkinjin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
4. Nezadovoljna drugostepenom presudom, apelantkinja je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 268 od 16. novembra 2007. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja Vrhovni sud je naveo da revizija nije dozvoljena, budući da vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM iz člana 237 stav 2 Zakona o parničkom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziju u ovom predmetu nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237 stav 3 ZPP) zbog čega je, shodno odredbama člana 247 ZPP, apelantkinjinu reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3e) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 7 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, člana 25 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i člana 39 Ustava Republike Srpske.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stavom 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluke broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i broj AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda s obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 268 od 16. novembra 2007. godine. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Ž-546/05 od 31. oktobra 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantkinji 21. novembra 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Ž-546/05 od 31. oktobra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. januara 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporenu Presudu Okružnog suda broj Ž-546/05 od 31. oktobra 2006. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić