Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-427/07 (I. K.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-427/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 427/07, rješavajući apelaciju Ivice Keroškića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Keroškića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-
06-000831 od 28. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama, broj P-662/05 od 28. marta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Keroškić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 24. januara 2007. godine, prijavu Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Komisija). Kako je prijava podnesena nakon 1. januara 2004. godine, Komisija nema nadležnost za rješavanje, pa je, 25. januara 2007. godine, prijavu proslijedila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelacija je podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-000831 od 28. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-662/05 od 28. marta 2006. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj P-662/05 od 28. marta 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-000831 od 28. decembra 2006. godine, odbačena je tužba apelanta protiv GPP Banovići (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja nagodbe, kao neblagovremena. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelant tužbu podnio 3. oktobra 2005. godine, odnosno nakon dvije godine od dana saznanja, te je ista neblagovremena, shodno odredbi člana 92. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da se tužba za poništenje sudske nagodbe može podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja. Kantonalni sud je u obrazloženju svog rješenja naveo da je u konkretnom slučaju protekao rok od jedne godine, čime je po članu 117. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima nastupila prekluzija, odnosno gubitak prava da se zahtjeva poništenje rušljivog ugovora. Ali kako odbacivanje tužbe apelanta čiji je tužbeni zahtjev prvostepeni sud trebao odbiti nije na štetu žalitelja, to je primjenom odredbi člana 235. stav 2. ZPP, žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Rješenjem Kantonalnog suda je odbijen i zahtjev apelanta kojim je zahtjevao naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelant je podnio tužbu izvan zakonom utvrđenog roka, tako da Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta već su tužbu odbacili iz formalnih razloga. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić