Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-435/08 (F. T.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-435/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 435/08, rješavajući apelaciju Franje Tufekčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Franje Tufekčića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001453 od 25. decembra 2007. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla, broj Gž. 448/04 od 31. jula 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Franjo Tufekčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubača, koga zastupa Zlatan Bektić advokat iz Živinica, podnio je 8. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001453 od 25. decembra 2007. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž. 448/04 od 31. jula 2006. godine.
2. Odlučujući o tužbi Ćazima Bosankića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi sticanja bez osnova, Općinski sud Živinice (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio presudu, broj P. 322/01 od 30. januara 2004. godine, kojom je stavom I izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu apelant vrati stečeno bez osnova tj. iznos od 11.049,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a stavom II odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu apelant naknadi troškove postupka u iznosu od 2.700,00 KM i djelomično je usvojio zahtjev apelanta da mu tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.587,30 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev apelanta za naknadu troškova postupk u iznosu od 600,70 KM odbija kao neosnovan.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž. 448/04 od 31. jula 2006. godine, žalba tužitelja je djelomično uvažena i te je presuda Općinskog suda, broj P. 322/01 od 30. januara 2004. godine, preinačena u odbijajućem dijelu sadržanom u stavu I izreke, tako što je tužbeni zahtjev djelomično usvajen te je apelant obavezan da tužitelju isplati iznos od 7.049,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u odluci o troškovima postupka, tako što je apelant obavezan da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.167,00 KM. U preostalom odbijajućem dijelu sadržanom u stavu I izreke prvostepena presuda je potvrđena. ,.
4. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-001453 od 25. decembra 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju iznosi 7.049,00 KM te je zaključio da revizija nije dozvoljena budući da ne prelazi propisani cenzus od 10.000,00 KM iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziju u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-001453 od 25. decembra 2007. godine. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž. 448/04 od 31. jula 2006. godine.
9. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 21. septembra 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž. 448/04 od 31. jula 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž. 448/04 od 31. jula 2006. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić