Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-439/08 (Š. D.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-439/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 439/08, rješavajući apelaciju Šakira Džirlo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šakira Džirlo, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000990 od 25. septembra 2007. godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj Gž-543/03 od 24. juna 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Šakir Džirlo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 8. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-

000990 od 25. septembra 2007. godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-543/03 od 24. juna 2003. godine.

2. Odlučujući o tužbi apelanta protiv Kantona Sarajevo-Ministarstva unutrašnjih poslova i Općine Centar Sarajevo, radi naknade štete, Općinski sud I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud I) donio je presudu, broj P:741/99 od 10. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-543/03 od 24. juna 2003. godine, kojom je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom u cjelosti uz obavezu da Kantonu Sarajevo-Ministarstvu unutrašnjih poslova naknadi troškove postupka u iznosu od 1.170,00 KM. Istom presudom primljno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na tuženu Općinu Centar Sarajevo.

3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000990 od 25. septembra 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da revizija, u smislu člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Budući da je presudom Kantonalnog suda apelant pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 9.500,00 KM, sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi propisani imovinski cenzus (jer se shodno članu 29. ranijeg ZPP u obzir uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, a ne i kamate) te je zaključio da je apelant reviziju izjavio protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000990 od 25. septembra 2007. godine. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-543/03 od 24. juna 2003. godine.

8. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 25. augusta 2003. godine uručena presudu Kantonalnog suda, broj Gž-543/03 od 24. juna 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-543/03 od 24. juna 2003. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-439/08 (Š. D.) | Sudska praksa | Aktio