Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-546/08 (Ž.D., Z.D., D.D., G.D., D.G.D. i J.D.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-546/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 546/08, rješavajući apelaciju Ž.D. i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž.D., Z.D., D.D., G.D., D.G.D. i J.D. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-KŽ-07-000 131 od 15. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj K-526/03 od 6. novembra 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ž.D., Z.D., D.D., G.D., D.G.D. i J.D. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Švajcarske podnijeli su 13. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-KŽ-07-000 131 od 15. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-526/03 od 6. novembra 2006. godine. Apelanti su 11. marta 2008. godine dopunili apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda broj K-526/03 od 6. novembra 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-KŽ-07-000 131 od 15. oktobra 2007. godine, optuženi Ž.D. je proglašen krivim za krivično djelo razbojništva iz člana 232 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 22/00). Za navedeno krivično djelo optuženi Ž.D. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 27. aprila 2002. do 25. juna 2003. godine.

3. Apelanti (supruga i djeca osuđenog Ž.D.) navode povredu prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju, pravo da ne bude držano u potčinjenosti, pravo na ličnu slobodu, pravo na pravično suđenje, pravo na privatni i porodični život, pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na imovinu i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3b), c), d), e), f), j), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine, kojima odgovaraju čl. 3, 4, 5, 6, 8 i 12 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da, prema jezičkom značenju, član 6 Evropske konvencije, na koji se, između ostalog, pozivaju apelanti, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može da se smatra «žrtvom» u smislu člana 6 Evropske konvencije. Prema tome, tumačenje člana 6 Evropske konvencije, shodno kom bi se pravo na pravičan postupak garantovalo apelantima, kao supruzi i djeci lica protiv kog se utvrđuje osnovanost krivične optužbe, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6 Evropske konvencije.

6. Iz navedenog proizilazi da član 6 stav 1 Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6 stav 1 Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Apelanti, takođe, navode povredu prava da ne budu podvrgnuti mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju, pravo da ne budu držani u potčinjenosti, pravo na ličnu slobodu, pravo na privatni i porodični život, pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na imovinu i pravo na slobodu kretanja i prebivališta. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanata, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku utvrđivanja krivične optužbe protiv trećeg lica u kom apelanti nisu učestvovali i nije odlučivano ni o kakvom njihovom statusu. Shodno tome, i ovi navodi apelanata moraju da se odbace kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-546/08 (Ž.D., Z.D., D.D., G.D., D.G.D. i… | Sudska praksa | Aktio