Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-902/08 (B. S.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-902/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 902/08, rješavajući apelaciju Borislava Stanišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislava Stanišića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-000 651 od 19. decembra 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Borislav Stanišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, podnio je 24. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-07-000 651 od 19. decembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda Kiseljak (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 049-0-P-
06-000 119 od 10. jula 2007. godine, stavom I utvrđeno je da je apelant u neprekidnom radnom odnosu kod tuženog «Zrak Autoeletrooprema» Kiseljak (u daljnjem tekstu: tuženi) počev od 16. maja 1995. godine do 1. decembra 1997. godine, stavom II izreke tuženom je naloženo da omogući povezivanje penzijskog staža tako što će sa nositeljem osiguranja sačiniti sporazum o izmirenju duga u iznosu od 3.455,81 KM u roku od 15 dana, koji će u protivnom zamijeniti predmetna presuda te je tuženom naloženo da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 668,42 KM, dok je stavom III izreke presude apelant odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (do iznosa 15.644,01 KM) .
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-000 651 od 19. decembra 2007. godine, žalba tuženog je uvažena, a presuda Općinskog suda, broj 049-0-P-06-000 119 od 10. jula 2007. godine, je preinačena tako što je tužba apelanta odbačena kao neblagovremena u odnosu na zahtjev da se utvrdi da je apelant u neprekidnom radnom odnosu kod tuženog počev od 16. maja 1995. godine pa do presuđenja, a odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta da se naloži tuženom da mu 1. decembra 1997. godine omogući povezivanje penzijskog staža tako što sa nositeljem osiguranja sačiniti sporazum o izmirenju duga u iznosu od 15.644,01 KM u roku od 15 dana, a koji će u protivnom zamijeniti predmetna presuda. Istom presudom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, a žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer apelant smatra da je odluka prvostepenog suda kojom je djelimično udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu pravilna. Apelant dalje navodi da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na rad i pravo na uplatu doprinosa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-
000 651 od 19. decembra 2007. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000 KM, mogao, jer u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je potraživao da se tuženi obaveže da sa nositeljem osiguranja zaključi sporazum o izmirenju duga u iznosu od 15.644,01 KM, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije, što prema stanju spisa nije učinio. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić