Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3067/07 (I. B. i «Burović» d.o.o.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

Nema povrede
Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Nullum crimen sine lege – nulla poena sine lege
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3067/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-3067/07, rješavajući apelaciju Ismeta Burovića i «Burović» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Burovića i «Burović» d.o.o podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-430/05 od 19. oktobra 2007. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Burovića i «Burović» d.o.o podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-430/05 od 19. oktobra 2007. godine, u odnosu na član

7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ismet Burović i «Burović» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ilidže, podnijeli su, 19. novembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-430/05 od 19. oktobra 2007. godine. Apelanti su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se deblokirao žiro računa apelanata blokiran rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-9/03-15-56/04 od 19. januara 2004. godine, do donošenja konačne odluke o ovoj apelaciji.

2. Porezna uprava je u predmetu prinudne naplate donijela rješenje broj 10-9/03-15-1549/04 od 12. aprila 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva Finansija/Financija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno Ministarstvo), broj 07-15-124/04 od 19. aprila 2004. godine, .a kojim je određena prinudna naplata poreza na dobit, kamate po tom osnovu i troškovi prinudne naplate iz cijelokupne imovine, prihoda i ukupnih potraživanja apelanta popisom, procjenom i prodajom pokretne imovine radi namirenja dužnih obaveza u iznosu od 53.739,03 KM.

3. Protiv rješenja Federalnog Ministarstva, broj 07-15-124/04 od 19. aprila 2004. godine, drugoapelant je pokrenuo upravni spor, nakon čega je Kantonalni sud svojom Presudom, broj U-

430/05 od 19. oktobra 2007. godine, tužbu drugoapelanta odbio kao neosnovanu. U obrazloženju Presude je navedeno da su nižestepena rješenja donesena na pravilan i zakonit način, odnosno da su organi uprave u toku postupka vodili računa o pravilima upravnog postupka, te da su u konkretnom slučaju potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primjenili materijalno pravo.

4. Apelanti ističu da im je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na primjenu blažeg zakona iz člana 7. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je Kantonalni sud proizvoljno postupao, jer nije cijenio njihov navod da se nije moglo donjeti rješenje o prinudnoj naplati prije nego se odluči po zahtjevima apelanata za odgodu izvršenja podnesenog 22. augusta 2003. godine, a na temelju člana 19. stav 2. ranijeg Zakona o upravnim sporovima. Apelanti smatraju da je primjena novog Zakona o Poreznoj upravi u postupku prinudne naplate neustavna i da je navedeni zakon retroaktivno primjenjen, obzirom da isti nije postojao u vrijeme nastanka navodne porezne obaveze. Apelanti smatraju da je, u konkretnom slučaju, trebalo primjeniti Zakon o poreznoj upravi koji je objavljen u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine br. 18/96 i 32/00, jer je isti povoljniji za apelante. Nadalje, povredu prava na imovinu apelanti vide u činjenici da su Rješenjem Porezne uprave, broj 10-9/03-15-56/04 od 19. januara 2004. godine, prisilno skinuta novčana sredstva sa žiro računa apelanata, te da je blokadom istog onemogućeno normalno poslovanje, posebno obzirom na ranije navedenu okolnost da se prinudna naplata nije mogla pokrenuti prije rješavanja zahtjeva apelanata za odgodu plaćanja obaveza. Konačno, apelanti su zatražili donošenje privremene mjere o deblokadi žiro računa koji je blokiran rješenjem Porezne uprave, broj 10-9/03-15-56/04 od 19. januara 2004. godine, u cilju spriječavanja nenadoknadive štete koja bi dovela do prestanka rada na tržištu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od

23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreske obaveze, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama javnog karaktera, slijedi da su ovi navodi apelanata o povredi prava na pravičan postupak ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Apelanti su dalje naveli da im je osporenom Presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanata, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi navodi apelanata se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Apelanti se žale da im je osporenom presudom povrijeđeno i pravo iz člana 7. Evropske konvencije kojim je predviđeno da se niko ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje u vrijeme izvršenja nije predstavljalo krivično djelo prema domaćem ili međunarodnom pravu. Istim članom je regulirano da izrečena kazna neće biti teža od one koja je primjenjivana u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

9. Imajući u vidu da se navedeni član Evropske konvencije tiče pitanja sadržanih u maksimi Nullum crimen sine lege Nulla poena sine lege, odnosno određenosti krivičnog djela i kazne u nacionalnom ili međunarodnom pravu, a da se u konkretnom slučaju radi o pitanju naplate poreza iz oblasti javnog, odnosno poreskog zakonodavstva, proizilazi da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava iz člana 7. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-285/03 od 23. jula 2003. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta u ovom dijelu prima facie neosnovani, u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3067/07 (I. B. i «Burović» d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio