Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1050/08 (H. M., S. M., D. I., I. A., E. Š.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1050/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1050/08, rješavajući apelaciju Huseina Mahmića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Mahmića, Sadika Mulića, Dževada Imamovića, Ibre Alagića, Envera Šahinovića, Edina Džampa, Šaćira Aganovića, Azemine Spahić, Fikreta Muharemovića, Seada Ćerimovića, Hajrudina Beširevića, Rajke Simikić, Sedada Softića, Senade Šišić, Vasilja Đekića, Saliha Šarića, Esete Kadrić, Nazifa Čička, Huseina Topića, Semira Begagića, Adema Merdanovića, Sejada Malkoča, Mirsada Šabanovića, Himze Dedića, Jasmina Smailagića, Murisa Karahasanovića, Mensuda Madaraša, Muniba Delića, Zekire Fejzić, Stojanke Budimir i Sabahete Subotić, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-07-002 065 od 14. januara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Husein Mahmić, Sadik Mulić, Dževad Imamović, Ibro Alagić, Enver Šahinović, Edin Džampo, Šaćir Aganović, Azemina Spahić, Fikret Muharemović, Sead Ćerimović, Hajrudin Beširević, Rajka Simikić, Sedad Softić, Senada Šišić, Vasilj Đekić, Salih Šarić, Eseta Kadrić, Nazif Čičak, Husein Topić, Semir Begagić, Adem Merdanović, Sejad Malkoč, Mirsad Šabanović, Himzo Dedić, Jasmin Smailagić, Muris Karahasanović, Mensud Madaraš, Munib Delić, Zekira Fejzić, Stojanka Budimir i Sabaheta Subotić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Maida Grizović, advokat iz Zenice, podnijeli su 3. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-002 065 od 14. januara 2008. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv tužene Općine Zenica (u daljnjem tekstu: tužena), radi obezbjeđenja stana v.s. 15.000 KM, Općinski sud u Zenici je presudom, broj 043-
0-P-06-001206 od 21. septembra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-002 065 od 14. januara 2008. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena da svakom od apelanata dodijeli stan koji zadovoljava minimalne potrebe stanovanja, kao i da nadoknadi troškove postupka u roku od 30 dana, ili da se obaveže tužena da svakom od apelanata isplati iznose na ime naknade štete za izgubljeni stan prema pojedinačno preciziranim iznosima bliže navedenim u dispozitivu prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Apelanti smatraju da je pobijanom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelanti su protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-
002 065 od 14. januara 2008. godine, obzirom na označenu vrijednost spora u iznosu 15.000 KM te imajući u vidu da su u cjelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom da im tužena dodijeli stanove koji zadovoljava minimalne potrebe stanovanja, kao i sa alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom da se obaveže tužena da svakom od apelanata isplati iznose na ime naknade štete za izgubljeni stan prema pojedinačno preciziranim iznosima, mogli, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, što prema stanju spisa i navodima apelacije nisu učinili. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjave reviziju apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić