Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1085/08 (J. i D. K.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1085/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1085/08, rješavajući apelaciju Jelene i Daneta Krndija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelene i Daneta Krndija podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-

576/04 od 13. septembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelene i Daneta Krndija podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Uvp-06-000 128 od 26. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jelena i Dane Krndija (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaja Jadranka Ivanović, advokatica iz Banja Luke, podnijeli su 7. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-06-000 128 od 26. februara 2008. godine i Presude Vrhovnog suda, broj U-576/04 od 13. septembra 2006. godine.

2. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 606-269-1/1 od 2. maja 2000. godine, potvrđeno je da je Ramo Omanović na dan 1. april 1992. godine bio savjestan posjednik stana koji se nalazi u Banja Luci u ulici Trive Amelice broj 39/4 (raniji naziv ulice: ZAVNOBiH-a broj 33/4).

3. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica - Odsjek Ministarstva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek Ministarstva), broj I-08-875/02 od 13. juna 2003. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-530/03 od 18. jula 2003. godine, odbačen je zahtjev Rame Omanovića za izvršenje odluke CRPC, broj 606-269-1/1 od 2. maja 2000. godine, podnesen kod ovog organa 27. marta 2002. godine, kao neblagovremen.

4. Protiv navedenog rješenja Ramo Omanović je podnio tužbu koju je Vrhovni sud presudom, broj U-576/04 od 13. septembra 2006. godine, uvažio i poništio rješenje Ministarstva, broj 05-050-01-530/03 od 18. jula 2003. godine.

5. Apelanti, kao zainteresovana lica, su Vrhovnom sudu podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, broj U-576/04, te tužbu za ponavljanje postupka. Vrhovni sud je donio presudu, broj 118-0-Uvl-06-000 128 od 26. februara 2008. godine, kojom je zahtjev odbio kao neosnovan, a tužbu za ponavljanje postupka odbacio.

6. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Protek roka

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena Presuda Vrhovnog suda, broj U-576/04 od 13. septembra 2006. godine, s obzirom da su apelanti protiv predmetne presude 19. oktobra 2006. godine podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje, pa se samo po sebi podrazumijeva da su Presudu Vrhovnog suda, broj U-576/04 od 13. septembra 2006. godine, primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. aprila 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Vrhovnog suda.

Dopustivost ratione materiae

9. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-

000 128 od 26. februara 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan prijedlog apelanata za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnog suda, broj U-576/04 od 13. septembra 2006. godine, a tužba za ponavljanje postupka odbačena. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu zahtjeva apelanata ne tiče odlučivanja o njihovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1085/08 (J. i D. K.) | Sudska praksa | Aktio