Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1372/07 (V. Č.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1372/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1372/07, rješavajući apelaciju Vladimira Čapića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Čapića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-06-000 385 od 20. februara 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-
558/02-I od 22. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Čapić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Milenko Marjanović, advokat iz Brčkog, podnio je 7. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-06-000 385 od 20. februara 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-558/02-I od 22. maja 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj P-558/02-I od 22. maja 2006. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom P-
558/02-I od 3. novembra 2003, podnesen 26. aprila 2004. godine. Odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom P-558/02-I od 3. novembra 2003. godine, podnesen 30. aprila 2004. godine. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 26. aprila 2004. godine iz razloga predviđenih članom 237. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) neblagovremen, budući da nije podnesen u roku od 30 dana od pravosnažnosti Presude Osnovnog suda broj P-558/02-I od 3. novembra 2003. godine. Nadalje, u pogledu prijedloga za ponavljanje postupka koji je apelant podnio 30. aprila 2004. godine, sud je naveo da se pismo koje je kao novi dokaz ponudio apelant ne može smatrati novim dokazom u smislu odredbi člana 237. stav 1. tačka 10. ZPP, jer se već koristio u drugom pravosnažno okončanom postupku, zbog čega je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan.
3. Apelacioni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Osnovnog suda broj P-
558/02-I od 22. maja 2006. godine, donio je Rješenje broj 097-0-Gž-06-000 385 od 20. februara 2007. godine kojim je žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem su Apelacioni sud i Osnovni sud odlučivali o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Osnovnog suda P-558/02-I od 3. novembra 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Osnovnog suda P-558/02-I od 3. novembra 2003. godine ne određuju se građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim Rješenjem Apelacionog suda broj 097-0-Gž-06-000 385 od 20. februara 2007. godine nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu na imovinu apelanta u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić