Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1764/07 (P. R.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1764/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1764/07, rješavajući apelaciju Puniše Rešetara, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Puniše Rešetara vezana za prekršajne postupke vođene protiv R.K. pred Opštinskim sudom za prekršaje u Zenici zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice podnio je 13. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u vezi sa prekršajnim postupcima vođenim protiv R.K. pred Opštinskim sudom u Zenici i Opštinskim sudom za prekršaje u Zenici.
2. Na osnovu apelantovih navoda i dostavljene dokumentacije, činjenice predmeta mogu da se sumiraju na sljedeći način:
3. Apelant je u više navrata (devet) podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv R.K. zbog istog prekršaja iz člana 8 Odluke o kućnom redu u stambenim i stambeno-poslovnim zgradama Opštine Zenica (u daljnjem tekstu: Odluka o kućnom redu), počinjenog u različitim danima i različitim intervalima stvaranjem buke i remećenja mira u zgradi. Tokom trajanja navedenih prekršajnih postupaka, apelant je više puta tražio od Opštinskog suda da se svi prekršajni postupci, koje je apelant pokrenuo zahtjevom protiv R.K., spoje u jedan postupak. U periodu od 7. novembra 2005. godine do 28. marta 2007. godine navedeni postupci su obustavljeni zbog zastarjelosti vođenja prekršajnih postupaka, odnosno zbog nedostatka dokaza da je R.K. počinio predmetni prekršaj. Apelant je uz apelaciju dostavio rješenja Opštinskog suda U Zenici broj 043-0-Pr.-06-005911 A.A. od 28. marta 2007. godine, broj 043-0-Pr.-06-000407 S.R. od 7. februara 2007. godine i broj 043-0-
Pr.-06-000406 A.A. od 5. januara 2007. godine kojim su prekršajni postupci protiv R.K. obustavljeni zato što je nastupila zastarjelost za vođenje prekršajnog postupaka, te rješenja Opštinskog suda za prekršaje u Zenici broj P:3-11274/04 od 16. novembra 2006. godine, broj P:1-11273/04 i broj P:1-11262/04 od 7. novembra 2005. godine kojim su predmetni prekršajni postupci obustavljeni zbog toga što nema dokaza da je okrivljeni R.K. počinio prekršaj.
4. Apelant smatra da mu je ovim povrijeđeno pravo na privatni i porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 u vezi sa članom 17 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su sudovi, donoseći osporene odluke, umjesto da kazne prekršioca stali u njegovu zaštitu. Takođe, apelant je tražio od Ustavnog suda da mu dodijeli naknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od 20.000,00 KM, u smislu člana 76 Pravila Ustavnog suda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju žali na postupanje, odnosno odluke Opštinskog suda donesene u vezi s prekršajnim postupcima koji su se vodili protiv R.K. Apelant u navedenim postupcima koje osporava predmetnom apelacijom nije niti osumnjičeni, niti okrivljeni za navedeni prekršaj, već se njegov zahtjev, kao oštećenog, odnosi na prekršajni postupak protiv drugog lica.
7. Apelant smatra da mu je postupanjem, odnosno odlukama Opštinskog suda povrijeđeno pravo na privatni i porodični život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. U vezi sa ovim apelantovim žalbenim navodima, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluke o obustavi prekršajnog postupka protiv drugog lica. S bzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnim postupcima, koji su se, dakle, vodili protiv drugog lica, isključivo odlučivalo o prekršajnoj odgovornosti R.K. zbog prekršaja iz člana 8 Odluke o kućnom redu. Dakle odlukama donesenim u navedenim prekršajnim postupcima se uopšte nije odlučivalo o pravima, niti obavezama apelanta, te u takvom postupku nisu mogla biti povrijeđena apelantova prava iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Shodno tome, apelantovi navodi o povredi ovog prava u prekršajnim postupcima koji su se vodili protiv drugog lica moraju da se odbace kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud, dalje, podsjeća da član 17 Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete u smislu člana 76 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da je ovakav apelantov zahtjev, u skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda, opravdan u slučaju kada Ustavni sud meritorno ispita apelantove žalbene navode , te utvrdi povredu prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom. Imajući u vidu da je u prethodnim tačkama ove odluke Ustavni sud zaključio da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da nema osnova da ispituje ovaj apelantov zahtjev u smislu člana 76 Pravila Ustavnog suda.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić