Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1841/08 (Željeznice Republike Srpske A.D. Doboj)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1841/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1841/08, rješavajući apelaciju Željeznica Republike Srpske A.D. Doboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željeznica Republike Srpske A.D. Doboj podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-000 376 od 7. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Željeznice Republike Srpske A.D. Doboj (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonski zastupnik, generalni direktor Petko Stanojević i punomoćnik Mladen Dejanović, podnio je 18. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-

08-000 376 od 7. maja 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-85/05 od 6. oktobra 2006. godine, poništeni su ugovori o radu, broj 24/05 od 10. januara 2005. godine, zaključeni između LJ.N., N.K., R.P. i V.B. (u daljnjem tekstu: tužitelji), i DOO Željeznički autotransport Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotuženi), te odluke drugotuženog o otkazu ugovora o radu tužiteljima, broj 34/05 od 10. maja 2005. godine i odluke o odbijanju prigovora, broj 364/05 od 23. juna 2005. godine, te je utvrđeno da tužiteljima nije otkazan ugovor o radu kod apelanta, slijedom čega je apelant obavezan da tužitelje rasporedi na poslove koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Istovremeno je apelant obavezan da tužiteljima isplati razliku plate i regres u iznosima taksativno navedenim u izreci prvostepene presude, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 3. augusta 2005. godine kao i dana utuženja do isplate, a sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji su odbijeni. Apelant i drugotužena su solidarno obavezani da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.540,69 KM.

3. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-

06-000 818 od 27. decembra 2007. godine, djelimično je uvažena žalba apelanta i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu kojim su tužiteljima dosuđene naknade na ime razlike plate i regresa, te o odluci o troškovima postupka, na način pobliže naveden u izreci drugostepene presude, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Odlučujući o reviziji apelanta Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 376 od 7. maja 2008. godine, odbacio reviziju kao nedozvoljenu, obrazlažući je odredbom člana. 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07- u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi 1.000,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, te kako odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP), sud je primjenom navedenih odredbi reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 376 od 7. maja 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 818 od 27. decembra 2007. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 22.januara 2008. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 818 od 27. decembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1841/08 (Željeznice Republike Srpske A.D… | Sudska praksa | Aktio