Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1844/07 (O. K.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1844/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1844/07, rješavajući apelaciju Omera Krakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Krakovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-
07-000 411 od 16. aprila 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Omer Kraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnio je 21. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-000 411 od 16. aprila 2007. godine.
2. Djelimičnom presudom Općinskog suda, broj P-794/03 od 4. novembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-19/04 od 13. jula 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim je tražio poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa, broj 9618/00 od 3. novembra 2000. godine, kao i da ga RMU «Zenica» d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi) vrati na posao i rasporedi na zadatke koje je obavaljao do donošenja rješenja ili druge odgovarajuće poslove. Protiv drugostepene presude Kantonalnog suda, apelant je izjavio reviziju koju je Općinski sud odbacio rješenjem, broj P-794/03 od 6. oktobra 2004. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1604/04 od 9. februara 2005. godine.
3. Općinski sud je, odlučujući po zahtjevu apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom djelimičnom presudom Općinskog suda, broj P-794/03 od 4. novembra 2003. godine, donio rješenje, broj P-794/03 od 27. oktobra 2006. godine, kojim je prijedlog apelanta odbio kao neosnovan. Općinski sud je obrazložio da je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka neosnovan obzirom da je, u smislu odredbi člana 392. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano da se ne može zahtjevati ponavljanje postupka ako su razlozi za ponavljanje bezuspješno izneseni u ranijem postupku, a što je apelant i učinio.
4. Kantonalni sud je rješenjem, broj 004-0-Gž-07-000 411 od 16. aprila 2007. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je obrazložio da je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka neosnovan u smislu člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj, 53/03, 73/05 i 19/06), te člana 362. tačka 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 42/98 i 3/99).
5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i prava iz člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Shodno tome, nema uslova da se predmetna apelacija dalje razmatra s obzirom da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom smislu ne pruža šire garancije.
8. S obzirom da je Ustavni sud utvrdio da se postupak povodom apelantovog zahtjeva za ponavljanje postupka nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza, Ustavni sud smatra da se i ostali apelantovi navodi moraju, takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić