Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1916/08 (Z. G.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1916/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1916/08, rješavajući apelaciju Zorke Granula, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorke Granula podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-
0-Gž-08-000 678 od 30. aprila 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zorka Granula (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa advokat Jovo Pilipović iz Banje Luke, podnijela je 23. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000 678 od 30. aprila 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-3040/01 od 22. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-2309/02 od 7. juna 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantkinje u kom je tražila od suda da utvrdi da je nosilac stanarskog prava na stanu, koji se nalazi u Ulici Nikole Tesle broj 1 u Banjoj Luci, iz kog je prinudno iseljena 27. novembra 2001. godine. Takođe, u tužbenom zahtjevu koji je odbijen apelantkinja je tražila da tuženi MTP „Bosna“, Grad Banja Luka, i Zavod za izgradnju Banja Luka priznaju i omoguće apelantkinji nesmetan povratak u predmetni stan, koji je svojina drugotuženog Grada Banje Luke, te da apelantkinji izdaju pravno valjan akt podoban za zaključenje ugovora o korišćenju predmetnog stana, ili ugovor o zakupnom odnosu i da joj tuženi solidarno naknade troškove spora, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj P-3040/01 od 19. novembra 2007. godine odbačena je apelantkinjina revizija kao neblagovremena.
4. Okružni sud je 30. aprila 2008. godine donio Rješenje broj 011-0-Gž-08-000 678 kojim je odbio apelantkinjinu žalbu podnesenu protiv Rješenja Osnovnog suda od 19. novembra 2007. godine kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju Okružni sud je naveo da je apelantkinja osporenu drugostepenu presudu od 7. juna 2004. godine zaprimila posredstvom svoga pravnog zastupnika 12. jula 2004. godine, a da je revizija izjavljena 25. oktobra 2007. godine. Okružni sud je istakao da je odredbom člana 237 stav 1 Zakona o parničkom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Odredbom člana 243 ZPP propisano je da se revizija izjavljuje sudu koji je izrekao prvostepenu presudu i koji će, u smislu odredbe člana 234 ZPP neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaciti bez održavanja ročišta. Takođe, Okružni sud u obrazloženju navodi da je odredbom člana 300 ZPP predviđeno da stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično ili posredstvom punomoćnika. Ukoliko stranka ima punomoćnika, on je ovlašćen da preduzima radnje u smislu člana 305 ZPP a radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoći imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka (član 302 ZPP). Okružni sud je istakao da su rokovi za izjavljivanje revizije prekluzivnog karaktera i da sud na njih pazi po službenoj dužnosti, te kako iz stanja spisa proizilazi da je drugostepena presuda dostavljena apelantkinjinom punomoćniku 12. jula 2004. godine, a revizija je izjavljena 25. oktobra 2004. godine, te njena dopuna 15. novembra 2004. godine, jasno je da je ona podnesena van rokova koji su predviđeni članom 237 ZPP. Ni apelantkinjini žalbeni razlozi koji se odnose na njeno zdravstveno stanje ne mogu da utiču na to da se izjavljena revizija smatra blagovremenom. Prema mišljenju Okružnog suda, zbog tih razloga prvostepeni sud je pravilno postupio kad je reviziju i dopunu revizije odbacio.
5. Apelantkinja smatra da joj je postupanjem prvostepenog i drugostepenog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantkinja se žali na Rješenje Okružnog suda od 30. aprila 2008. godine, kojim je odbijena njena žalba podnesena protiv prvostepenog Rješenja Osnovnog suda od 19. novembra 2007. godine, a kojim je odbačena kao neblagovremena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda od 7. juna 2004. godine, (vidi tačku 4 ove odluke). Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučajevima kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji mora da se iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 136/03 od 19. aprila 2004. godine). Propustom da u roku propisanom ZPP izjavi reviziju apelantkinja se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić