Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2469/08 (M. T.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2469/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 2469/08, rješavajući apelaciju Milenka Topića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14, te člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Topića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-07-000 270 od 30. juna 2008. godine, Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj RS-27/05 od 10. aprila 2007. godine i Dopunske presude Osnovnog suda u Prijedoru broj RS-

27/05 od 30. aprila 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kog zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, podnio je 7. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 270 od 30. juna 2008. godine, Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-27/05 od 10. aprila 2007. godine i Dopunske presude Osnovnog suda broj RS-27/05 od 30. aprila 2008. godine.

2. Osnovni sud je donio Presudu broj RS-27/05 od 10. aprila 2007. godine kojom je u stavu I izreke presude odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Odluka o otkazu ugovora o radu tuženog DOO «Novi rudnici Ljubija» Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 81-85/04 od 29. oktobra 2004. godine i naloži tuženom da vrati apelanta u radni odnos. Stavom II odbačena je tužba u dijelu u kom je apelant tražio da se utvrdi da je pravno valjan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1-09-07/04 koji je zaključen između apelanta i tuženog. Stavom III, IV i V utvrđeno je da postoji potraživanje apelanta od tuženog na ime manje isplaćene plate i naknade plate, kao i potraživanje tuženog od apelanta na ime više isplaćene otpremnine, te da je nakon gašenja tog potraživanja tuženi dužan da isplati apelantu iznos od 1.079,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom VI odbačena je kao neblagovremena tužba u dijelu u kom je apelant tražio da mu se isplate neisplaćene plate, regres, zimnica, ogrev, borački dodatak i naknada za Dan rudara za period od 1. januara 1994. do 25. marta 2004. godine. Stavom VII odbijeno je kao neosnovano apelantovo potraživanje na ime regresa, zimnice, ogreva, boračkog dodatka i naknade za Dan rudara za period od 25. marta 2004. do 25. januara 2007. godine, kao i potraživanje na ime neisplaćenih plata za period od 25. marta do 4. avgusta 2004. godine i od 2. marta 2005. do 25. januara 2007. godine, kao i otpremnine. Stavom VIII odbačena je kao neblagovremena tužba u dijelu u kom je apelant tražio da se utvrdi da je ništavna Odluka RŽR «Ljubija» a.d. Prijedor broj 1-023/02 od 23. decembra 2002. godine. Stavom IX odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je ništavna odredba člana 5 stav 1 Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza od 30. aprila 2004. godine. Stavom X obavezan je tuženi da iznose iz stava III izreke presude registruje kod Fonda PIO RS i uplati doprinose koje treba za apelanta, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 552,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Osnovni sud je donio Dopunsku Presudu broj RS-27/05 od 30. aprila 2008. godine kojom je odbačena kao neblagovremena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio uplatu doprinosa za PIO i za slučaj nezaposlenosti za period od 1. januara 1994. do 25. marta 2004. godine. Odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se uplate doprinosi za PIO i za slučaj nezaposlenosti za period od 25. marta do 12. avgusta 2004. godine.

4. Okružni sud, odlučujući o apelantovim žalbama protiv Presude Osnovnog suda broj RS-27/05 od 10. aprila 2007. godine i Dopunske presude Osnovnog suda broj RS-27/05 od 30. aprila 2008. godine, donio je Presudu broj 011-0-Ž-07-000 270 od 30. juna 2008. godine kojom je apelantova žalba djelimično uvažena i Presuda Osnovnog suda broj RS-27/05 od 10. aprila 2007. godine ukinuta u st. I, III, IV, V, X i djelimično u stavu VII (u odnosu na otpremninu i neisplaćene plate od 2. marta 2005. do 25. januara 2007. godine), pa je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje. U odnosu na borački dodatak prvostepena presuda je ukinuta i tužba odbačena. U preostalom dijelu apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Apelantova žalba protiv dopunske presude je odbijena i predmetna presuda potvrđena.

5. Protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 270 od 30. juna 2008. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Shodno stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.

6. Apelant smatra da mu je osporavanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14 Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena.»

8. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

10. Član 237 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) glasi: «Član 237

1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost osporavanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

11. Shodno praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni da iscrpe prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, shodno kome Vrhovni sud može da dopusti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužan da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) ostale odluke, navede i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2469/08 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio