Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2491/07 (B. Ć.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2491/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2491/07, rješavajući apelaciju Blaška Ćetkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blaška Ćetkovića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-U-06-
000 416 od 9. avgusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Blaško Ćetković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, podnio je 4. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-U-06-000 416 od 9. avgusta 2007. godine.
2. Rješenjem Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Kalesije (u daljnjem tekstu: Općinska služba), broj 08/1-31-1057 od 28. oktobra 2002. godine, apelantu je vraćena nepokretna imovina označena u posjedovnom listu broj PI 33/01 KO Dubnica, a koja se sastoji od parcela označenih kao k.č.br. 2041 (zv. „Pusto Polje“ kuća i zgrada 112 m2 i dvorište 500 m2, voćnjak 1003 m2, a na ovoj katarstarskoj čestici prema sadržini katastarskog plana ucrtani su porodična kuća i gospodarski objekti apelanta) i k.č.br. 2042 (zv. „Pusto Polje“ njiva III klase, površine 11496 m2 i njiva IV klase 1456 m2).
3. Zaključkom Općinske službe, broj 08/1-31-1057/3 od 30. decembra 2004. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-06/1-23-182/06 od 28. juna 2006. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ispravku Rješenja o povratu imovine, broj 08/1-31-1057 od 28. oktobra 2002. godine, kojim je tražio da se ispravkom upiše da je predmetna imovina „sravnjena sa zemljom“. U obrazloženju drugostepenog rješenja Ministarstva je navedeno da je prvostepeni organ utvrdio pravo apelanta da stupi u posjed predmetne imovine donošenjem rješenja, jer imovina nije bila zaposjednuta od strane trećeg lica, te da činjenica da su objekti porušeni ne utiče na pravo apelanta kao vlasnika da utvrđivanje i naknadu štete ostvari u drugom postupku. Protiv rješenja Ministarstva apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu u Tuzli.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-U-06-000 416 od 9. avgusta 2007. godine tužba apelanta je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Kantonalni sud je potvrdio pravilnost i zakonitost odlučivanja prvostepenog i drugostepenog upravnog organa, te istakao da apelantov zahtjev za ispravku Rješenja Općinske službe o povratu apelantove imovine od 28. oktobra 2002. godine predstavlja faktički zahtjev za obnovu i rekonstrukciju građevinskih objekata, što nije bio predmet postupka pred prvostepenim organom.
5. Apelant smatra da mu je osporenom Presudom Kantonalnog suda od 9. avgusta 2007. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud zapaža da su odluke upravnih organa koje su prethodile presudi Kantonalnog sud, ), broj 003-0-U-06-000 416 od 9. avgusta 2007. godine, koju apelant pobija u svojoj apelaciji, donesene u postupku rješavanja o zahtjevu apelanta kojim je tražio od nadležnih domaćih upravnih organa i suda da se ispravi, odnosno dopuni Rješenje Općinske službe od 28. oktobra 2002. godine. U odlukama koje su prethodile presudi Kantonalnog suda apelantov zahtjev za ispravku je odbačen jer ne postoje uslovi za ispravku rješenja o povratu imovine.
8. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o zahtjevu apelanta za ispravku rješenja o povratu imovine, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
10. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak u kojem su donesene odluke koje su prethodile presudi Kantonalnog suda koja je predmet ove apelacije, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli i uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila ispravka rješenja o povratu imovine, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
11. Budući da apelant također navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila ispravka rješenja, predmetni postupak nije odnosio na apelantova imovinska prava. Naime o apelantovom pravu na imovinu konačno je odlučeno rješenjem Općinska službe, broj 08/1-31-1057 od 28. oktobra 2002. godine, koje rješenje nije predmet ove apelacije, a koje predstavlja odluku o meritumu apelantovog zahtjeva. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u postupku u kojem se isključivo odlučivalo o ispunjavanju pretpostavki za ispravku rješenja također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić