Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2539/08 (S. H.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2539/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2539/08, rješavajući apelaciju Suada Hadžiefendića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suada Hadžiefendića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-08-000 305 od 30. maja 2008. godine i Presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Suad Hadžiefendić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, koga zastupa Nada Nović, advokatica iz Dervente, podnio je 14. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 305 od 30. maja 2008. godine i Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu. Okružni sud), broj 013-0-Gž-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 1384 P 001113 01 P od 3. septembra 2007. godine, utvrđeno je da je apelant nosilac stanarskog prava na jednoiposobnom stanu u Derventi, pobliže opisanom u izreci provstepene presude, što je Republika Srpska, Direkcija za obnovu i izgradnju Republike Srpske, Banja Luka, kao pravnog sljednika Ministarstva odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) dužna priznati, a u protivnom, da presuda Osnovnog suda zamijeni ugovor o korišćenju stana. Prvostepenom presudom je obavezana tužena da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 895,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine, žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, a apelant obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.360,00 KM. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 305 od 30. maja 2008. godine, odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, dok je članom 321. stav 2. istog zakona propisano da ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi. Vrhovni sud je konstatovao da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, te da apelant u tužbi nije označio vrijednost spora, niti je sud sa takvom tužbom postupio kao sa neurednim podneskom u smislu člana 109. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe. Takođe, Vrhovni sud je primjetio da vrijednost predmeta spora nije određena ni do okončanja prvostepenog postupka, iako je to, u smislu člana 321. stav 1. Zakona o parničnom postupku, bilo moguće učiniti do početka raspravljanja o glavnoj stvari. Vrhovni sud je zaključio da se u toj situaciji dozvoljenost revizije cijeni prema osnovici na koju je plaćena taksa na tužbu, odnosno prema visini plaćene sudske takse. Shodno navedenom, Vrhovni sud je utvrdio da je apelant na ime takse na tužbu uplatio iznos od 10,00 KM, te je podsjetio da se prema članu 21. stav 1. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 18/99) u parničnom postupku takse plaćaju prema vrijednosti predmeta spora. Prema tome, Vrhovni sud je zaključio da, ako je na ime takse na tužbu plaćen iznos od 10,00 KM, znači da osnovica za ovu uplatu nije bila veća od 100,00 KM, jer je tarifnim brojem 1 Taksene tarife („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/99), propisano da se na vrijednost premeta spora do 100,00 KM plaća taksa u vrijednosti od 10,00 KM. Iz svega navedenog, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, pa tako ni vrijednost pravosnažne presude koja se pobija revizijom, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je reviziju odbacio kao nedozvoljenu primjenom člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 305 od 30. maja 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine. S obzirom da je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 305 od 30. maja 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant presudu Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine, primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. augusta 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2539/08 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio